Prehrana

Začini u kulinarstvu (II)

Detalji

Objavljeno Utorak, 02 Ožujak 2010 20:55

Hitovi: 6825

Začini – «čarobnjaci» naših kuhinja!

Kako bi danas objasnili riječ ili pojam «začina»! Oxford English Dictionary (a njemu vjerujemo jer su Englezi bili pomorci, a sir Frances Drake glavni „tragač“ za začinima, posebno za klinčićima) kaže: «Razne tvari jakog okusa ili arome biljnog podrijetla, dobivene od tropskih biljaka, koje se obično koriste kao dodatak prehrani ili u druge svrhe zbog njihova miomirisa i očuvanja svježine»!!!  

Eto, tako kratko objašnjenje za njihovu veliku važnost i moć kroz tisućljeća a i danas! Kemijski gledano svojstva koja začin čine začinom jesu njegova rijetka esencijalna ulja i uljne smole,vrlo nestabilni spojevi koji začinima daju njihov poseban okus, miris, boju i svježinu.

Začini jednostavno «oplemenjuju» svako jelo  i sve vrste hrane. U kulinarstvu (kao začini)  se mogu koristiti svi dijelovi biljke, kao što su listovi, cvijetovi, stabljike, korijenje, sjemenje, plodovi ili esencijalna ulja. Koncentracija aktivnih sastojaka, kao i drugih prisutnih kemikalija, ovisi o kojem se dijelu biljke radi, da li se koriste svježe ili sušene, i kojim redom se dodaju u jela (prije ili poslije kuhanja). 

Govoreći o začinima kao dodacima jelima govorimo o temeljima ukusnog kuhanja vještim i umjerenim određivanjem količine svakog sastojka. U tom smislu, kuhinjsku sol u ovom kontekstu ne promatramo kao začin! Poznavajući i prihvaćajući prema osobnom nahođenju pojedine od njih, moramo primjeniti pravilo ničega previše, sve umjereno,  te nastojati ih uzimati svježe ili osušene (ali u manjim količinama) i dodavati ih najčešće neposredno prije samog posluživanja. 

Danas se začini upotrebljavaju uz sva jela – slatka, slana, ljuta, dodaju se u svim kulinarskim oblicima pripreme hrane – u salate (bosiljak, origano, mažuran, češnjak, luk) variva (kopar, lovor, kim, origano), tijesta (bosiljak, majčina dušica, sezam),  krumpir (kopar, vlasac, peršin, paprika), slastice svih vrsta (cimet, anis, kim, muškatni oraščić, menta, kadulja, lavanda), pića i čajeve (menta, cimet, anis, kim, vanilija) mliječne prerađevine (kopar, luk,  mesa i mesne prerađevine (lovor, ružmarin, majčina  dušica, timijan, brusnice, papar, čili, curry, kurkuma, pimet ) -  nema jela koje ne završi dodatkom nekog od začina, ili neke mješavine, koju odabiremo prema nama prilagodljivom i interesantnom okusu, prehrambenim navikama i sklonostima. 

U kulinarstvu se vrlo često susrećemo sa izrazima i značenjima koja se ponavljaju, pa tako predstavljamo neke izraze i mješavine općeprihvatljive i prepoznatljive kod nas, a i u svijetu kulinarstva. 

FINE HERBES – tradicionalna francuska mješavina začina koja se sastoji od 4 svježa začina: peršin, krasuljica, vlasac, estragon (gorušica) list zelene salate, koja se dodaje jelima od jaja i piletini; 

PROVANSALSKE TRAVE  – također mješavina francuskih začina koji se sastoje od:origana, majčine dušice, ružmarina, mažurana – a dodaju se mediteranskim jelima,  osobito umacima, varivima, pizzama, rajčicama i naravno – ribi.

BOUQET GARNI – BUKET GARNI -  francuski izraz za svježnjić začinskog sviježeg bilja koji sačinjavaju: peršin, majčina dušice i lovor, omotano aromatičnim celerom ili zelenim dijelom poriluka  u svježanj. Dodaje se jelima od  bijelog mesa.

PESTO UMAK - mješavina Mediteranskog umaka, koja se sastoji od bosiljka, češnjaka, parmezana i pinjola (mljevenih). Koristi se skoro kod svakog jela a osobito u kombinaciji sa tjesteninom i ribom.

UMAK HARISSA -  koji se radi od čilija, kumina,sjemenka korijandera, klinčića, maslinovog ulja i soli. Osnovni je sastojak juha i variva Sjeverne Afrike koji se služi uz «couscous» sitnu tjesteninu. Hrissa je izvrstan dodatak sendvičima.

TAPANADA - mediteranski namaz  za kruh od mljevenih maslina, uobičajen u čitavoj Italiji, Grčkoj i Turskoj. Sastojci: mljevene masline, kapare, pupoljci raznih biljaka, maslinovo ulje, te bosiljak, kopar, sušene rajčice i limunov sok. Tapenadi također se može dodati bosiljak, timijan, kopar ili estragon kao i sušene rajčice, limunov sok ili malo koromača.

ENGLESKE MJEŠAVINE OD ĐUMBIRA - Sastojci: đumbir, sjeme gorušice, klinčić, sjeme korijandra, muškat, suhi čili. Kiseljenje povrća koristi se u sjevernoj i istočnoj Europi već stoljećima. Za kiseljenje bi se trebali koristiti čitavi začini, prije nego mljeveni. Mogu se dodati ravno u ocat, ili svezati u muslinsku vrećicu koja se kasnije izvadi. Također možete pokušati dodati zrna crnog ili bijelog papara, ili izostaviti čili ako niste njegov ljubitelj.

CAJUN  MJEŠAVINE – koje se sastoje od paprike, crnog papra, kumina, sjemenki gorušice, kajenskog papra (mljeveni čili), timijana (majčine dušice), origana, češnjaka, luka, soli i tajnih sastojaka. Kuhari u New Orleansu (Amerikanci francuskog porijekla koji se nazivaju Cajuni) na tajni svojih recepata izgradili su reputaciju kulinarke meke američkog juga.

MIRISNI KOTLIĆ -  kineska mješavina od octa, šećera, čilij, soka limete, češnjaka.Ovu mješavinu inače zovu Pet začina – pet aroma i okosnica je kineske kuhinje kao marinade za meso. Recepti se razlikuju jedino u omjerima dodavanih sastojaka, a količine pojedinih sastojaka određuju specifičnost arome.

NAM PRIK  (ili ČILI UMAK) – Tajlandski umak -  od octa, šećear, čilia, soka limete, češnjaka.
»Nam prik»  znači "čili umak". Tajlandska kuhinja koristi puno varijacija nam prika, često začinjenog kako bi se slagao s određenom hranom poput piletine, ribe ili povrća. Začini koji začinjaju umak variraju od regije do regije. Možete probati dodati korijandar, tamarind, sušenu ribu ili riblji umak, voće i orah.

UMAK IZ JEMENA - Sastojci: crni papar, sjemenke kima, kumin, sjemenke kardamoma, svježa ljuta papričica, češnjak, sjeckano lišće korijandra (cilantro). Ova tradicionalna mješavina začina koristi se u Jemenu. Svježe sastojke možete nasjeckati i onda začine zgnječiti u pastu. Ili dodajte vode i krčkajte 10 minuta. Koristite smjesu na kruhu ili u juhama. Čuvajte ju u hladnjaku u zatvorenoj staklenci, na vrh ulijte sloj ulja.

MASALE – INDIJSKE MJEŠAVINE ZAČINA -  koje se sačinajvaju: crveni čili, sjemenke korijandra, kumin, sjemenke crne gorušice, crni papar, sjemenke piskavice, lišće currya ili lovora, đumbir, kurkuma.Mješavine začina, ili masale, su srce indijske kuhinje. Ima toliko masala koliko ima kuhara, a indijske obitelji često imaju vlastite tradicionalne mješavine. Sastojci variraju od pokrajine do pokrajine, od sjevera do juga. Ovo je temeljna mješavina, ali također možete dodati ili zamijeniti mnoge sastojke, poput cimeta, muškata, muškatnog oraščića ili klinčića.

Zaključak

Mudrost predaka i tisućljetna tradicija upotrebe ovih zanimljivih biljaka ne smije se ni danas zanemariti, jer korištenjem  začina  itekako može organoleptički obogatiti naša jela i kuhanje učiniti zanimljivije i nutritivno vrijednije. Danas u doba 21. stoljeća mističan i «rajski»  značaj začina se pomalo izgubio i zaboravio, jer uveliko su prisutni u svim trgovinama i mogu se za manje od 24 sata nabaviti iz svih dijelova svijeta, a također su mnogi od njih postali kultura koja se uzgaja. (na slici je jedna «privatna zaliha začina» iz Agadira)

No, ipak njihovo «rajsko podrijetlo» se sačuvalo, samo kao simbol jednog vremena povezanog kroz njihovu dugu povijest. Možda  dio njihove privlačnosti i izvor velikog dijela njihove vrijednosti – leži upravo u tome da su i danas – neobjašnjiv, ali i potrebnii!  

Najveći i najslikovitiji izbor začina, prema putopisnim kazivanjima mojih prijateljica, svakako je tržnica u Agadiru (Maroko). Svi mi koji koristimo i volimo začine, jednom u životu trebali bi tamo otputovati  „u misiju“ da se nauživamo mirisa, okusa i eksplozija boja začina o kojima ni ne znamo da postoje………A ja se pridružujem  (barem željama ) u ostvarenju „začinskog putovanja……“!!!  

Pripremila:

UPPT, Mirela Vidović, dopune za web, veljača-ožujak 2010.

Objavljeno u obiteljskom časopisu o zdravlju Zdrav život br. 41/42, 2007/2008.g.

Korišteni podaci sa sa web stranica Hrvatskog informativnog centra – objavljeni 27.12.2006.g.  

Vezani tekstovi:

Začini kroz povijest (I);

Začini u službi zdravlja (IV) – Preporuke Udruge;  

Recepti – prema preporuci i sa web stranica Udruge: 

Piletina s origanom i limunom;

Batak u umaku od naranče i đumbira;

Losos na pari s koromačem;

Složenac od krumpira i kadulje;

OJAČAJTE ORGANIZAM I BUDITE VITKIJI

Detalji

Objavljeno Subota, 27 Veljača 2010 17:37

Hitovi: 4743

Proljetno čišćenje organizma 

Kako je u ovo doba godine, tijekom hladnih mjeseci i nakon blagdanskih prejedanja, došlo do nagomilavanja otpadnih tvari u organizmu, naš imunosni sustav slabi, a unutarnji organi, zaduženi za detoksikaciju i eliminaciju, postaju opterećeniji.

Zbog toga je preporučljivo riješiti se nakupljenih toksina odgovarajućim režimom prehrane. Čitavom probavnom sustavu: želucu, tankom i debelom crijevu, gušterači, jetri i, naravno, krvožilnom sustavu potrebno je dati određeni 'odmor'. Svi ti organi i njihove funkcije međusobno su povezani. Kada se prejedemo, u organizam unosimo makronutrijente u suvišku. Proteini, ugljikohidrati i masnoće tada se razgrađuju, daju potrebnu energiju, grade tkiva i stanice, a ostatak se pohranjuje u obliku zaliha.  

Prvo se popunjavaju zalihe ugljikohidrata u obliku glikogena u mišićima i jetri, zatim sav višak odlazi u masnoću, te dio proteina se razgrađuje na metabolite koji su u tom u povećanoj količini štetni organizmu. Tada svakako treba napraviti pauzu i dopustiti organizmu da se sada više posveti eliminaciji i pročišćavanju organizma. Dovoljno tekućine, lagana prehrana bogata vlaknima (povrće i žitarice) u tom periodu su preporučljivi.  Također se može primijeniti i kratki post od jednog ili dva dana, kada se uzima samo tekućina (juhe, sokovi od povrća i voća, čajevi i voda) ili eventualno dodatak kuhanih žitarica ako se osjećamo malaksalo samo na tekućoj dijeti.  

Pijte puno tekućine i svježe iscijeđenh voćnih sokova, ili kombinaciju sokova od voća i svježeg povrća (npr. kombinaciju: sok od sirove cikle, mrkve i limuna). Nakon toga slijedi period prehrane koji je bogatiji povrćem, a siromašniji mesom i mesnim prerađevinama.

Također je dobro kruh zamijeniti ugljikohidratima u obliku žitarica (muesli i palenta za doručak, riža, proso, zob za ručak i večeru) te obilje juha i variva.

Od mesa se nakon nekog vremena preporučuje uzimanje ribe i bijelog mesa poput piletine.  S vremenom, kada osjetimo da nam se probava regulirala, možemo polako u prehranu dodavati kruh, manju količinu crvenog mesa, pržene namirnice i nešto od onih slastica bez kojih nam 'život ne bi imao smisla'. 

Svakako je bitno i naknadno zadržati svjesnost o kvalitetnoj prehrani i naglasak staviti na konzumaciju povrća, voća, žitarica, mahunarki, ribe, a u manjoj mjeri koristiti 'tešku' hranu. Takva hrana pružit će podršku probavnom traktu za eliminaciju viškova te dati veću količinu vitamina i minerala neophodnu za iscrpljeni organizam. Dodaci prehrani poput artičoke, švedske grenčice, čajeva od koprive i ružmarina mogu dodatno potaknuti i podržati period eliminacije toksina i oporavka. 

Zašto su dobre povrtne juhe!?

Krepka povrtna juha krije brojne blagodati:– griju organizam, bogate su vitaminima i mineralima, poboljšavaju detoksikaciju, – za doručak – prijepodne je vrijeme kada tijelo prirodno eliminira metabolite i toksine iz tijela, pa se dodatnim unosom tekućine taj proces naglašava i podržava.

Zašto tekućina? - voda je najbolje otapalo i da bi se izlučile otpadne tvari, treba ih otopiti u nečem, a većina je topiva u vodi, – ako to nije juha, svakako treba piti čajeve, izvorsku vodu ili vodu bogatu magnezijem (magnezij pomaže probavu, naročito regulira rad tankog crijeva), – po mogućnosti neka napitak bude topao, – od čajeva su dobri: kopriva, ružmarin (ne duže od četiri dana u kontinuitetu).   

Pripremila: Irena Švenda, mag.nutric

Začini kroz povijest (II)

Detalji

Objavljeno Utorak, 02 Ožujak 2010 20:40

Hitovi: 5852

Tisućljetna povijest 

Začine u našoj prehrani najčešće povezujemo s pojmom specifičnih okusa, mirisa te neobičnih kombinacija koje nam se nude u postupcima pripremanja hrane kako bi joj oplemenili okus. Također ih često povezujemo sa tradicijom kao što je npr. cimet za Božić, ružmarin za vjenčanja, a lovorov vijenac ili grančice za pobjednike i mir. U dalekoj prošlosti, medicinska i kulinarska upotreba začina se nije promatrala posebno.

Razni narodi su od davnina koristili začine tj. ljekovito i začinsko bilje na različite načine, upoznavajući se sa njihovih specifičnim svojstvima. Najstariji način njihovog korištenja je bio za čuvanje svježine (konzerviranje) i za mumificiranje, s obzirom da eterična ulja začinskog bilja onemogućavaju razvoj mikroorganizama u hrani te njeno raspadanje, što je u davno vrijeme (prije pojave hladnjaka) bilo od velike važnosti.

Povijest začina je raznolika i široka, a  pokriva više tisućljeća, počevši od šake klinčića nađene u nagorjeloj keramičkoj posudi pod vrućim sirijskim pijeskom, gdje se iz nagorjelih glinenih pločica moglo isčitati o postojanju tog začina i to negdje oko 1720 godina prije Krista.   

Kad je «Rim još bio selo», grčki su kuhari poznavali cijeli niz različitih dodataka jelima kao što su kumin, sezam, korijandar, origano i šafran, a koji se još spominju u Grčkoj u III. i IV. stoljeću prije Krista. Filozof Teofrast (372-297.g.pne.) znao je za papar koji se, prema zapisu, koristio u ljekarni, a ne u kuhinji. Koliki je bio značaj začina (određivao je određeni društveni status) govori i podatak o cijeni nekih od njih.  

Naime, začini su u to doba bili skupa sklonost.  Samo je papar, pošto ga je bilo puno više, bio na raspolaganju stanovništvu. Plinije u svojem «Prirodoslovlju» daje popis cijena začina, pa tako crni je papar bio najjeftiniji 4 denara po libri težine, dok je bijeli vrijedio gotovo dvostruko. Libra đumbira stajala je 6 denara. Uvjerljivo najskuplji je bio cimet tj. cimetovo ulje čija cijena je dosezala od 1000 do 1500 denara po libri.  Primjera radi, u to vrijeme građanin vojnik zarađivao je 225 denara godišnje. Libra čistog cimetovog ulja koštala bi centuriona (rimskog vojnika) 6 godina rada!!!

Također postoje biblijski zapisi o upotrebi začina (anis, bosiljak,celer,cimet, kadulja, menta, timijan, šafran) * (vidi tekst: Začini u službi zdravlja – III)*

Začinsko bilje počelo se uzgajati prije mnogo tisuća godina u Egiptu, Kini, Indiji, Arabiji, Perziji i Grčkoj.  Posebno  da  i ne moramo naglašavati o 5 000 godina dugoj tradiciji poznavanja ljekovitih svojstava i liječenja češnjakom i đumbirom u Kini, gdje je liječenje biljem, upravo zahvaljujući poznavanju njihovih svojstva, bilo dovedeno do savršenstva.

Tragači za začinima

Prva veća upotreba začina počela je potkraj 13. stoljeća (1296. g.) u vrijeme «puta svile» -  putovanja Marka Pola u Kinu. U to vrijeme začinima se pristupalo holistički i ljudi su više bili zaokupljeni egzotičnim jelima vezujući ih uz kulturološke posebnosti Istoka. Naime, začini su stoljećima bili najvažnija i  vrlo unosna izvozna roba iz Azije u Europu, a također su služili i kao platežno sredstvo. 

Slobodno možemo reći da  su azijski začini bili poznati u Europi prije nego što su Europljani bili poznati u Aziji (osim svjetskog putnika Marka Pola). Prava "navala" začina na europski kontinent počela je Kolumbovim otkrićem Amerike potkraj 15. (1492. g.), njegovim povratkom te angažiranjem brojnih moreplovaca (Kolumbo, Vasco da Gama, Magellan, sir Francis Drake) koji su kao «tragači» slučajno postali «otkrivači» začina. 

Kolike su to količine začina koje su se dopremale u vode i luke Sredozemlja (Marseille, Barcelona, Dubrovnik) govori podatak popisa tereta sa Magellanovog broda «Viktoria» koji se 6. rujna 1522. godine napokon (nakon 3 godine izbivanja) vratio u Španjolsku. Preda zapisima iz brodskog dnevnika, «Viktoria» se sa putovanja vratila sa 381 vrečom klinčića, cimeta, muškatnog oraščića i muškatnog cvijeća,  ukupne  težine oko 520 kvintala odnosno nešto oko 27.300 kilograma.   

Međutim Europa je nakon toga začine (najprije cimet i papar) počela sve više tražili na nepoznatim obalama, udaljenim morima, uz potporu i paljbu topova i zveket oružja!!Upravo tim otkrićima i otvaranjem novih trgovinskih putova, začini kao novost u kulinarstvu, u srednjovjekovnoj kuhinji počeli su se upotrebljavati u golemim količinama, najčešće nekontrolirano. Njihovo korištenje je također bilo ograničeno i njihovom cijenom.

Ali što se više začina dovozilo to je tržište bilo opskrbljenije, a potrebe velike, a cijene su varirale od začina do začina, ali su bile pristupačnije i za građanstvo, ne samo privilegija kraljevskih dvora i bogatih građana!

Kolika je potrošnja  pojedinih začina govori podatak o njihovom korištenju. Na primjer, prosječno domaćinstvo iz 16. stoljeća godišnje je trošilo 2.2 kg papra, 1.1 kg đumbira, 1.4 kg cimeta, 0.6 kg klinčića i 0.6 kg muškata!! 

Zaključak

Mudrost predaka i tisućljetna tradicija upotrebe ovih zanimljivih biljaka ne smije se ni danas zanemariti, jer korištenjem  začina  itekako može organoleptički obogatiti naša jela i kuhanje učiniti zanimljivije i nutritivno vrijednije. Danas u doba 21. stoljeća mističan i «rajski»  značaj začina se pomalo izgubio i zaboravio, jer uveliko su prisutni u svim trgovinama i mogu se za manje od 24 sata nabaviti iz svih dijelova svijeta, a također su mnogi od njih postali kultura koja se uzgaja.

No, ipak njihovo «rajsko podrijetlo» se sačuvalo, samo kao simbol jednog vremena povezanog kroz njihovu dugu povijest. Možda  dio njihove privlačnosti i izvor velikog dijela njihove vrijednosti – leži upravo u tome da su i danas – neobjašnjiv, ali i potrebnii!  Najveći i najslikovitiji izbor začina, prema putopisnim kazivanjima mojih prijateljica, svakako je tržnica u Agadiru (Maroko). Svi mi koji koristimo i volimo začine, jednom u životu trebali bi tamo otputovati  „u misiju“ da se nauživamo mirisa, okusa i eksplozija boja začina o kojima ni ne znamo da postoje………A ja se pridružujem  (barem željama ) u ostvarenju „začinskog putovanja……“!!!  

Pripremila:UPPT, Mirela Vidović, veljača-ožujak 2010. 

Izvori podataka: internetske stranice, www.suban.hr, wikipedija, knjiga «Začini – povijest jednog iskušenja», Jack Turner;  

Vezani tekstovi: Začini u kulinarstvu (II);

Začini u službi zdravlja (III);

Začini u službi zdravlja (IV) – Preporuke Udruge;

POSOBNA PREPORUKA NA KRAJU:

Ukoliko ste ljubitelj začina, kao ja, svakako nabavite knjigu «ZAČINI – POVIJEST JEDNOG ISKUŠENJA», mladog autora Jacka Turnera.  U ovom iznimno uzbudljivom tekstu autor istražuje razdoblje od antike do renesanse do osvrta na današnje vrijeme.  Kroz puno povijesnih podataka pratimo jednu napetu priču. Knjiga je prema mom osobnom mišljenju «fantastična i životopisna povijesna potraga za začinima». Kroz cijelu knjigu pratite začine po kontinentima, kroz književnost, povijest, mitologiju, kroz zavodljive priče o iznenađujućem velikom utjecaju začina na ljudske želje i postupke.  Kritičari su je s pravom proglasili (2009.g.) «jednom od najboljih knjiga godine».

DETOKSIFIKACIJSKA PREHRANA

Detalji

Objavljeno Subota, 27 Veljača 2010 17:34

Hitovi: 4594

Pripremila: Irena Švenda, mag.nutric

Očistite organizam nakon naporne zime

Detoksikacijska prehrana (dijeta) dijeta namijenjena je čišćenju organizma odnosno uklanjanju štetnih tvari. Takva dijeta može se provoditi nekoliko dana do nekoliko mjeseci budući nutritivno sadrži sve tvari potrebne za funkcioniranje organizma.

Od namirnica preporuča se visok unos voća i povrća  kako bi se unijela i dijetalna vlakna koja imaju važnu ulogu u detoksikaciji organizma. Također se preporuča konzumiranje cjelovitih žitarica, integralne riže, prosa i ječma koji potiču pokretljivost crijeva. Žitarice je poželjno jesti i u jutarnjim satima, u obliku žitnih pahuljica sa dodatkom voća i orašastih plodova, te u sklopu drugih obroka, umjesto kruha.

Pektin u jabukama može dodatno pomoći u uklanjanju štetnih tvari pa je preporuka da se dnevno unese barem jedna jabuka. Svo ostalo voće je visoko preporučljivo. Povrće je bogato vlaknima pa ga je poželjno unositi u velikim količinama, pripremati variva, umake, pirjati ili peći u foliji.

Ugljikohidrati za ručak, proteini za večeru

Također potrebno je razlikovati namirnice po udjelu ugljikohidrata i proteina, jer su preporuke da se tijekom dana unose namirnice bogate ugljikohidratima (doručak i ručak), a za večeru da se konzumiraju namirnice bogate proteinima. Na taj način osigurava se potreba za energijom tijekom dana koju prvenstveno dobivamo iz ugljikohidrata.

Od izvora bjelančevina preporuča se konzumacija ribe, koja je ujedno bogata i omega-3 masnim kiselinama, nemasnog mesa,peradi, svježeg sira, soje i sojinih proizvoda. Namirnice bogate složenim ugljikohidratima su žitarice (pšenica, proso, raž, zob…)i proizvodi od žitarica poput tjestenine, palente, pšeničnog griza, kus kusa, dok se pečena tijesta za pizzu ili kruh ne preporučuju.

Za vrijeme detoksikacijske dijete potrebno je unositi dovoljno tekućine kako bi se izbjegla dehidratacija. Tekućinu se preporučuje unositi putem vode, biljnih čajeva, nezaslađenih sokova od voća i povrća, te u obliku juha i variva.

Kako je ovo dijeta namijenjena pročišćenju organizma, poželjno je da i namirnice koje se koriste imaju što manje dodatnih tvari, aroma, konzervansa, pesticida pa se preporuča, ako je moguće koristiti namirnice iz organskog uzgoja. Dijetom treba pripaziti na optimalan energetski unos tijekom dana kako ne bi došlo do prejedanja, i usprkos konzumiranju kvalitetnih namirnica, nagomilavanju kilograma.

Pripremila: Irena Švenda, mag.nutric

Voditeljica Grupe za redukciju pri Udruzi

Mob. 095/910-3290

Vezani tekstovi sa stranica Uppt

Zapečeni omlet s tikvicama i porilukom;

Blitva na provansalski način;

Uskrsna salata;

Povrće na kineski način:

Celer sa cvjetačom: