Prehrana

ZAŠTO JE KOLAČ UVIJEK JAČI OD SNAGE NAŠE VOLJE?

Detalji

Objavljeno Četvrtak, 13 Kolovoz 2009 10:27

Hitovi: 4267

Jutarnji list, 13.08.09.

Piše: Đenada Kučković   

KNJIGA „KRAJ PREJEDANJA“ (originalni naslov “The End of Overeating: Taking Control of the Insatiable American Appetite”), nije još jedan dijetalni priručnik, no dio knjige posvećen je prehrambenoj rehabilitaciji. U njemu autor nudi savjete kako iskoristiti spoznaje o prejedanju u vlastitu korist. U bogatom životopisu Davida A. Kesslera, liječnika koji je medicinu završio na Harvardu, a pravo na Sveučilištu Chicago, predavača na Yaleu i bivšeg šefa američke uprave za hranu i lijekove (FDA) ima i vrlo neobičnih detalja. 

Njegovo je lice Amerikancima izuzetno poznato - radio je za dva predsjednika i kao šef FDA vodio žestoke bitke s  duhanskim kompanijama koje su rezultirale golemim odštetama i promjenama u zakonu.

Isti je taj dr. Kessler noćima znao kopati po kontejnerima iza restorana iz drugog po veličini ugostiteljskih lanaca u SAD-u, da bi se dokopao etiketa s praznih kutija za namirnice koje su koristili u svojoj kuhinji. Želio je temeljito proučiti njihov sastav, a vlasnici mu ih sami nisu željeli dati. Nije želio započeti neki novi rat na zdravstvenoj fronti nego pronaći odgovor na pitanje koje ga je mučilo od rane mladosti - zašto nekim namirnicama ne možemo odoljeti?

Fascinantno štivo

Kessler je radio i različite eksperimente. U jednom od njih, koji je opisao novinarima New York Timesa, testirao je snagu vlastite volje - kupio je dva keksa s komadićima čokolade koje nije planirao pojesti. Kod kuće se uhvatio kako zuri u kekse, a pomisao na komadiće čokolade i mrvice slatkog, prhkog tijesta proganjala ga je čak i kad je napustio sobu. Izišao je iz kuće. S osjećajem trijumfa, zaustavio se u kafiću da popije kavu, no tada je na pultu ugledao, što drugo nego kekse s komadićima čokolade i - brzo pojeo jedan.

- Zašto imaju takvu moć nada mnom? - upitao se - Radi li se o keksu, prikazu keksa u mojem mozgu?

Proveo je sedam godina pokušavajući pronaći odgovor, a rezultat te potrage je nedavno objavljena knjiga “The End of Overeating: Taking Control of the Insatiable American Appetite” (Kraj prejedanju: Preuzimanje kontrole nad nezasitnim američkim apetitom, u slobodnom prijevodu). Knjiga je već postala bestseler.

To je fascinantno štivo u kojem dr. Kessler između ostalog pronalazi sličnosti između prehrambene i duhanske industrije, svojeg starog neprijatelja. Dok se borio protiv duhanskih kompanija postao je najpoznatiji po tvrdnjama da proizvođači namjerno manipuliraju količinom nikotina u cigaretama da bi stvarali veću ovisnost. Kada je u pitanju hrana - piše u “Kraju prejedanja” - prehrambena industrija kombinira i kreira namirnice tako da utječe na našu moždanu mašineriju i stimulira želju za još. I još.

Pojedinačni sastojci namirnica, tvrdi, nisu posebno potentni stimulansi. No, kombiniranjem masnoća, šećera i soli na bezbroj načina, proizvođači hrane utjecali su na sustav nagrade u našem mozgu. Stvorena je povratna petlja koja stimulirana našu želju da jedemo, a čini to čak i kada smo siti.

Prozivođači hrane ne razumiju neuroznanost koja leži iza moćnih sila kojima misle da upravljaju, tvrdi Kessler. No, svakako razumiju ljudsko ponašanje, sklonosti i želje.

Pravi omjer šećera i masti

U svojoj knjizi opisuje kako restorani i proizvođači hrane manipuliraju sastojcima da dosegnu prigodno nazvanu “točku blaženstva”. Naime, namirnice koje sadrže premalo ili previše šećera, soli i masnoća su ili bezukusne ili nam ne odgovara prevladavanje nekog sastojka. Zato se u laboratorijima industrije hrane vrijedno radi na nalaženju one točke, “točke blaženstva”, na kojoj dobivamo najviše zadovoljstva iz kombinacija masnoća, šećera i soli.

Kao primjer savršene “konstrukcije” navodi naveliko reklamiran čokoladni prutić s kikirikijem i karamelom - kako ga žvačemo, šećer i masnoća se tope, a karamela se stapa s kikirikijem tako da se cijela ta kombinacija okusa istodobno osjeti u ustima.

Odijela raznih veličina

Sve su današnje industrijski proizvedene namirnice više od jednostavne kombinacije sastojaka. To su složene kreacije, s nizom stimulirajućih slojeva koji u mozgu izazivaju višeosjetilno iskustvo. Kompanije dizajniraju hranu za neodoljivost, to je dio njihovih poslovnih planova.

Pa, iako sve ovo zvuči kao napad na industriju hrane, Kesslerova knjiga više govori o nama samima.

- Moj pravi cilj je objasniti ljudima što im se događa - izjavio je gostujući na TV postaji CBS. - Nitko to nikad nije objasnio, nitko im nije rekao kako su im mozgovi “zarobljeni”.

U intervjuima i nastupima na televiziji, Kessler priznaje da se i sam, kao i milijuni njegovih sunarodnjaka i ljudi u cijelom razvijenom svijetu, bori s kilogramima i prejedanjem.

- Tijekom godina, debljao sam se i mršavio nekoliko puta. Težina mi je varirala od 72 do 104 kilograma. Imam odijela raznih veličina - objasnio je u jednom intervjuu.

“Kraj prejedanja” nije još jedan dijetalni priručnik, kao što bi mnogi pomislili kada čuju naslov. Ipak, jedan je dio knjige posvećen “prehrambenoj rehabilitaciji”. U njemu autor nudi savjete kako iskoristiti spoznaje o prejedanju u vlastitu korist. Tako, kaže, možemo početi drugačije razmišljati o hrani i preuzeti kontrolu nad svojim prehrambenim navikama.

Jedna od glavnih Kesslerovih poruka glasi: prejedanje nije posljedica nedostatka snage volje i samokontrole, nego biološkog izazova, koji nam dodatno otežava današnje pretjerano stimulativno prehrambeno okruženje. Hrana je na svakom koraku.

Nema brzih rješenja

Što se događa u mozgu kada krenete razmišljati o za vas vrlo poželjnoj hrani? Njezina moć ne dolazi samo od njezina okusa, nego i iz predviđanja. To predviđanje zasnovano je na prijašnjim iskustvima, učenju i pamćenju i usađeno je duboko u našim mozgovima. Stoga ne možete odoljeti punoj zdjeli čipsa, velikoj porciji krumpirića, masnom hamburgeru... Kessler to naziva “uvjetovanim prejedanjem”, a to je kronični problem koji pogoršavaju bezbrojne dijete. Rješenje je naučiti upravljati i kontrolirati problem.

Planirano i strukturirano jedenje te otkrivanje i razumijevanje vlastitih okidača među namirnicama nužno je za promjenu nabolje. Učimo li o hrani koju jedemo, to nam može pomoći promijeniti percepciju o poželjnosti određenih namirnica. Dobar primjer promjene percepcije je pušenje. Cigareta je mnogima postala odbojna jer je od nečeg što se veže uz ugodu i druženje, postala izazivač bolesti.

Ovaj iskusni liječnik ne nudi brza rješenja ni garancije, no kaže da je njemu učenje i prikupljanje podataka te pisanje knjige pomoglo da uspostavi kontrolu nad vlastitom prehranom.

- Prvi put u životu mogu održati relativno stabilnu težinu. Doduše, ako sam pod stresom i umoran i na aerodromu čekam let koji kasni sedam sati, posegnut ću za čokoladom. Stari krugovi u mozgu opet će dići svoju ružnu glavu... Dakle, nije savršeno - kaže Kessler. - No, lakše je kada shvatite što utječe na vas. Ne morate biti savršeni i nikada ne pasti pod utjecaj “stare moždane mašinerije”, ali ako znate što vas potiče na određene poteze, na prejedanje, mnogo je jednostavnije poduzeti nešto da šteta bude što manja.

Zaboravite dijete

Razlog zbog kojeg dijete ne funkcioniraju na duži rok je zato to u svojim glavama imamo usađena određena pravila, određeno gradivo o prehrani i određenim namirnicama i na njih reagiramo. Dakako, možemo izići iz tog našeg standardnog okruženja, promijeniti prehranu, mučiti 30, 60 ili 90 dana, oduprijeti se velikim porcijama i - smršaviti. To, objašnjava dr. Kessler, nije upitno. No, kada je dijeta gotova, vraćate se u standardno okruženje. I dalje u glavni imamo ono što smo imali i prije dijete, povratnu petlju, sve one osjećaje, želje, emocije... Što će se dogoditi? Mozak će nas bombardirati onim što je u njega usađeno, vratit ćemo se starim obrascima i vratiti kilograme. Jedini način da to izbjegnemo je postavljanje novih pravila razumijevanje problema koji će "uvjetovanom prejedanju" oduzeti moć. 

TEKST IZ ARHIVE UPPT

MALO KALORIJA – PUNO ENERGIJE I ZDRAVLJA

Detalji

Objavljeno Četvrtak, 06 Kolovoz 2009 10:00

Hitovi: 6011

Primjenjujući načela zdravih prehrambenih navika, najveći problem je u tome što mnogi previše očekuju, želeći preko noći promijeniti «sve» u vezi svoje prehrane, pogotovo odricanjem od neke omiljene namirnice misleći da  će postići „čuda“ za kratko vrijeme.

Udruga predlaže nekoliko savjeta koji će Vam konzumiranjem ZELENOG POVRĆA, osigurati DOVOLJNO POLETA, ENERGIJE I ZADOVOLJSTVA, a neće vas opteretiti lošim kalorijama, s obzirom  100 g povrća sadržava otprilike 25-40 kcal ovisno o povrću!!!

1) Svakodnevno konzumirajte svježe (ili kuhano) povrće i to barem 2 x dnevno (ručak-večera) zbog potrebnog unosa vitamina i minerala;

2) Prema tome treba jesti blitvu. špinat, brokulu, kupus, raštiku, kelj, leću, bob, grašak, mahune, rigu, radič, šparoge. Nadalje, dajte mjesta u svakodnevnom jelovniku i jabukama, kruškama, grožđu...

3) Obroci od zelenog povrća (svježeg ili kuhanog) IDEALNI su PRILOG uz sve vrste namirnica pridržavajući se pravila KOMBINIRANJA NAMIRNICA, a da pri tome nećete narušiti vašu tjelesnu težinu, a istinski ćete uživati u novim okusima.

4) Nastojte za večeru uzimati svježe povrće napravljeno kao salatni prilog jer ćete time dobiti na volumenizaciji obroka smanjenjem kalorijskog unosa,  tj. brže ćete osjetiti sitost;

5) Povremeno u prehranu uključiti konzumiranje SIROVOG povrća, pa i vrsta koje u našim krajevima nismo navikli jesti sirove (brokula, karfiol, poriluk). Ukus možemo poboljšati sa dodatkom: začina (mažuran, ružmarin, origano, kadulja, majčina dušica),grožđica, brusnica, limuna, badema, oraha, sjemenkie (bundeve i suncokreta, lana) itd.

6) zeleno povrće ima izvrsno stimulirajuće djelovanje na rad i revitalizaciju rada jetre, tj.  povrće zovemo i «čistači masnoća» - pogotovo celer;

7) radi visokog sadržaja balastnih tvari (celuloze i vlakana sa visokim udjelom galaktoze) konzumiranje zelenog povrća smanjuje rizik od raka crijeva za čak 40-tak%;

8) Kod spremanja listova zelenog povrća pazite da se ne izgubi jarko zelena boja, odnosno blanširajte ga kratko i(li) dodajte na samom kraju kuhanja jela. Naime, kada boja povrća iz svježe zelene prijeđe u tamnu maslinasto zelenu - došlo je do razlaganja klorofila na njihove manje aktivne i korisne metabolite. Iako možda nismo naviknuti, za povrće kao što je brokula (i ostalo zeleno povrće)bolje je da je hrskava nego prekuhana.

9) Molekula KLOROFILA ima zapanjujuću sličnost u kemijskoj građi s MOLEKULOM HEMOGLOBINA, crvenim pigmentom krvi.- tzv. HAM. Molekulu hemoglobina sačinjava mreža atoma ugljika, vodika, kisika, dušika grupiranih oko centralnog atoma željeza.

10) KLOROFIL ima takovu sličnu strukturu, osim što mu se u centru nalazi atom MAGNEZIJA, (zelena boja). Prije nešto više od stoljeća kemičari su izolirali zeleni pigment iz lišća biljaka kojeg su nazvali klorofil. 1913. godine njemački kemičar dr. Richard Willstatter prvi je otkrio pravu funkciju klorofila: biljke imaju mogućnost iskorištavanja energije koja dolazi sa Sunca, a iz tog procesa dolazi ono što nazivamo životom na Zemlji.

Ne može se više dogoditi da bilo koja osoba koja donekle vodi računa o pravilnoj prehrani, ne stavi barem nekoliko namirnica ove boje u svakodnevni jelovnik. Istraživanja su pokazala da zelene namirnice uvrštene u prehranu više puta na dan, u obliku voća i povrća, uvjetuju dvostruko smanjenje pojave tumora na jednjaku, želucu, gušterači, bubrezima i jetri. Prema tome treba jesti blitvu. špinat, brokulu, kupus, raštiku, kelj, leću, bob, grašak, mahune, rigu, radič, šparoge. Nadalje, dajte mjesta u svakodnevnom jelovniku i jabukama, kruškama, grožđu... 

Uppt, kolovoz 2009./Mirela Vidović

Malo kalorija puno zdravlja

 http://www.mojdoktor.hr/Default.aspx?page=197&article=4856&kw=malo_kalorija__puno_zdravlja  

Moć zelene boje;

http://www.net.hr/zdravlje/page/2010/03/03/0060006.html

NAJSKUPLJA ČOKOLADA NA SVIJETU

Detalji

Objavljeno Petak, 07 Kolovoz 2009 11:25

Hitovi: 5676

LUKSUZ - „La Madeline au Truffe“

VEČERA - DA LI STVARNO NE SMIJEMO JESTI NAVEČER?

Detalji

Objavljeno Četvrtak, 06 Kolovoz 2009 09:32

Hitovi: 6713

Autor: Iva Pranjić

VEČERA - DA ILI NE!?

"Doručkuj kao car, ručaj kao kralj, a večeraj kao siromah", stara je mudra poslovica koje bi se trebali držati kada su u pitanju naši obroci. Kao što poslovica kaže, posljednji obrok u danu trebao bi biti što jednostavniji i skromniji kako ne bi opterećivao naš želudac pred spavanje. Nakon jela, sva krv odlazi u želudac, tlak pada, osjećamo se umorno jer se sve tjelesne funkcije usmjeravaju zadatku da prerade hranu. Ukoliko je ta hrana bila masna, ljuta ili pretjerano slatka naš se organizam više i dulje muči da je obradi; dolazi do probavnih smetnji, žgaravice, nadutosti, težine na želucu – okretanje u krevetu, mučnina, posezanje za sodom bikarbonom i obećanjima samim sebi da se nećemo više prežderavati prije spavanja.

Naravno, ne valja poslovicu shvatiti ni previše doslovno i ne jesti ništa zato jer ne bi zbog gladi mogli zaspati ili, ako bi i zaspali, probudili bi se i shvatili da se nalazimo glavom u frižideru i tamanimo sve što nam se nađe pod rukom (ustima). Šalu na stranu, večera je nezaobilazan obrok koji hrani naš organizam dok spava, potpomažući ga da se regenerira, raste, stvara nove stanice; zato je naročito bitno da je lagan, ali bogat vodom i proteinima. Postoji nekoliko uvriježenih mišljenja koliko vremena prije odlaska na počinak je najbolje večerati, jedno od njih je dva do tri sata prije spavanja.

Također bitno je da večera bude dovoljna kako ne bismo osjetili glad kada napokon legnemo u krevet; dakle, nikako se ne odričite večere u svrhu mršavljenja.Kako bi vam olakšali izbor namirnica koje ćete unijeti u jelovnik, donosimo vam nekoliko prijedloga što večerati bilo da želite smršaviti, udebljati se ili jednostavno ostati onakvi kakvi jeste, ali ugodnije spavati i buditi se odmorniji.

Ukoliko je vaš prioritet stvaranje mišićne mase i dobivanje na kilaži, važno je da je gradite proteinima. Proteini iz povrća su niske biološke vrijednosti te ih se stoga preporuča konzumirati putem jaja, ribe, sirutke, piletine i teletine te graha, graška i pšenice. Ove sve namirnice valja uskladiti s vremenom koje je potrebno da se prerade kako ne bi došlo do težine na želucu kada legnemo u krevet.

Dakle, kombinacije ovih namirnica mogu nam biti idealna večera uz kakvo povrće kao prilog. Nije nužno bježati ni od crvena mesa ako je ono pripremljeno na roštilju jer se na taj način najbolje gube masnoće iz mesa.

Prehrana za dobivanje i održavanje mišićne mase:

MENI br. 1.

150 g pilećih (ili purećih) prsa (Ima manje kalorija od pilećih bataka, a izvrstan je izvor proteina) 150g posnog, niskokaloričnog sira grašak s maslinovim uljem, zelena salata

MENI br. 2.

200 g plave ribe - bogata je omega 3 masnim kiselinama; tuna, inćuni, losossalata od rajčice, maslina i bjelanjka jajeta

MENI br. 3.

proteinski shake (mliječno-jajčani) 40g sa mlijekom - osigurava opskrbu sporo razgradivim, visokokvalitetnim proteinom.

Prijedlozi za mršavljenje

Za postizanje željene težine mršavljenjem najvažnije je da trošimo više kalorija nego što ih unesemo, da konzumiramo namirnice bogate proteinima i složene ugljikohidrate kojima treba više vremena da se razlože, a ujedno su bogati dijetalnim vlaknima.Grickalice zamijenite svježim voćem i povrćem, povrće kuhajte na pari, jedite bijelo meso peradi i pijte puno vode umjesto sokova koji su najčešće krcati šećerom.Izračunajte broj kalorija koji vam je dnevno potreban s obzirom na sve aktivnosti kojima se bavite, proučite kalorijske tablice na našim stranicama i uskladite kalorijske vrijednosti dnevnih obroka.

Donosimo vam nekoliko prijedloga za mršavljenje:

MENI br. 1.

salata od posnog sira (150g) , krastavaca i rajčice

MENI br. 2

.mrkva, brokula i cvjetača kuhane na pari začinjene s par kapi maslinova ulja150g file oslića kuhan na lešo, začinjen s par kapi limunova soka

MENI br. 3.

150g purećih prsa pečenih na roštilju zelena salata

Osim što valja izbjegavati masnoće, šećer i sol za večeru, izbjegavajte i određene namirnice kao što su jaja, gljive, određene vrste školjki koje mogu teže pasti na želudac ako se jedu navečer.

Moramo biti svjesni da moramo uvesti tjelovježbu ako želimo povećati kilažu jer nema koristi od povećanog unosa proteina ako ih mišići ne koriste. Porastom mišićne mase povećava se težina, a i metabolizam brže radi pa se hrana brže prerađuje kad dospije u želudac.

Nema potrebe ni da bježite od masti jer su neophodne za rad organizma; preusmjerite se na one "dobre" suncokretovo, sojino, kukuruzno i maslinovo ulje. Želite li smršaviti, a izgraditi mišićnu masu pospješite unos proteina, ali smanjite šećere i brojite kalorije.

Najvažnije od svega i u svakoj dijeti je uživati u hrani koju jedemo, njezinim mirisima i okusima te jesti polako kako bi naš mozak stigao primiti poruku kada je sit i kada je vrijeme da stanemo.

 www.fitness.com.hr/Nutricionizam/Objavljeno 24.4.2008