Prehrana

PRIRODNI ZASLAĐIVAČI

Detalji

Objavljeno Srijeda, 18 Ožujak 2009 11:09

Hitovi: 7325

Da, posebno se minerali nalaze u većim količinama u pšeničnom sladu nego u bijelom šećeru. Vrijednosti u gornjoj tablici to također pokazuju. Količina vitamina u pšeničnom sladu, međutim, baš kao i u bijelom šećeru, zanemariva je. Najvažniji zaključci koji se mogu izvući iz prikazane tablice su sljedeći:
Pšenični slad sadrži

·         manju količinu ukupnih šećera (ugljikohidrata) i manju količinu energetske vrijednosti (kcal) jer sadrži više tekućine nego suhi proizvod kao što je bijeli šećer

·         različite tipove šećera od bijelog šećera

·         veće količine željeza, kalcija, magnezija nego bijeli šećer.

Običan sirup glukoze jeftini je zaslađivač koji se često koristi u kuhanju proizvodnji slatkiša. Postoji ogromna razlika u kvaliteti između sirupa glukoze i organskog pšeničnog slada. Sirovi materijal za običan sirup glukoze ne dobiva se organskim uzgojem, za razliku od sirovine za pšenični sirup. Osim toga, običan sirup glukoze je, za razliku od pšeničnog slada, vrlo rafinirani proizvod.
Još jedna razlika je u načinu proizvodnje, jer se sirup glukoze dobiva kemijskim postupkom a pšenični slad na potpuno prirodan način. Običan sirup glukoze sastoji se isključivo od glukoze i ne sadrži zaštitne tvari kao što su minerali.

3) Ima li u pšeničnom sladu glutena?
Ne, u pšeničnom sladu uopće nema glutena. Gluten je proteinska supstanca koja se pojavljuje u raznim vrstama žitarica, tj. u pšenici (i biljkama iz «porodice» pšenice), zobi, ječmu i raži. Međutim, pšenični slad dobiva se na takav način da gluten ne prelazi iz zrna pšenice u sirup, odnosno slad. Zbog toga u pšeničnom sladu uopće nema glutena. Dakle, organske voćne lizalice MolenAartje uopće ne sadrže gluten. Međutim, organski keksi MolenAartje, zaslađeni pšeničnim sladom sadrže gluten, jer su proizvedeni od pšeničnog brašna koje sadrži gluten.

4) Smiju li dijabetičari jesti kekse i slatkiše pripravljene s pšeničnim sladom?
Na to pitanje ne može se jednostavno odgovoriti s da ili ne. Bez obzira na to zabluda je misliti da u «pšeničnom sladu nema šećera pa je zbog toga pogodan dijabetičarima». Istina je da pšenični slad nije isti kao šećer šećerne trske i bijeli šećer od šećerne repe, ali to je zapravo samo drugi tip šećera koji na dijabetičare utječe na isti način. Utjecaj «šećera» na razinu šećera (razinu glukoze) u krvi vrlo je važan za konzumaciju šećera dijabetičara. Kod zdravih osoba ta razina raste konzumiranjem i ponovno pada uz pomoć hormona inzulina. Tijelo uvijek održava razine šećera unutar određenih granica. Kod dijabetičara taj je mehanizam poremećen apsolutnim ili relativnim pomanjkanjem inzulina. Ako se dijabetičari ne liječe, razina šećera u krvi može im se izrazito povećati. Injekcije inzulina ili uzimanje lijekova, u kombinaciji s dijetom (određenim načinom prehrane) održava razine šećera u krvi u određenim (dopustivim) granicama. Postoje dva tipa dijabetičara: oni koji mogu uzimati izmjerene količine ugljikohidrata (tip I) i takozvani gerijatrijski (starački) dijabetičari, koji uglavnom imaju reduciranu prehranu (tip II). Ova potonja skupina posebno treba paziti na količinu energetske vrijednosti (kcal) koju uzima.

Ne znaju svi da većina dijabetičara danas smije uzimati običan šećer (pa i pšenični slad!) sve dok se to uklapa u njihov režim prehrane. Zbog toga se ne može jednostavno reći smiju li dijabetičari uzimati pšenični slad ili ne. Općenito možemo reći da nije pametno da dijabetičari neograničeno jedu proizvode s pšeničnim sirupom. Umjereno konzumiranje za sve dijabetičare, međutim, može biti dozvoljeno (nakon savjetovanje s liječnikom ili stručnjakom za prehranu).

5) Je li upotreba pšeničnog slada preporučljiva u slučajevima hipoglikemije?
Hipoglikemija je poremećaj o kojem se u novije vrijeme mnogo više zna. Upotrebljava se i termin «netolerancija šećera», koji daje jasniju predodžbu o čemu se zapravo radi. Termin «hipoglikemija» doslovce znači niska razina šećera u krvi. Međutim, nije istina da je kod tog poremećaja razina šećera u krvi uvijek preniska, nego ta razina vrlo izrazito varira zbog čega se mogu javiti određeni simptomi. Kako bi se izbjegli ti simptomi, mora se ograničiti broj «kratkih», lako probavljivih šećera. Budući da pšenični slad također sadrži veliki broj «kratkih šećera» (maltoza, glukoza) bilo bi logično preporučiti da se pšenični slad ne uzima – kao ni općenito sladovi od žitarica. Međutim, unatoč tome, čini se da mnogi ljudi koji pate od hipoglikemije vrlo dobro reagiraju na pšenični slad (ako se uzima u umjerenim količinama).

6) Utječe li pšenični slad na okus keksa i slatkiša?
Ne, velika prednost organskog pšeničnog slada je da mu je okus prilično neutralan, ali ugodan i sladak, za razliku od drugih sladova od žitarica. Ječmeni slad te u manjoj mjeri kukuruzni slad, na primjer, imaju vrlo izraziti okus koji se može dobro osjetiti u konačnom proizvodu. To se ne sviđa svima. Dakle, pšenični slad je vrlo pogodan za pripremu keksa i drugih slatkiša zbog svog neutralno slatkog okusa.


JAVOROV SIRUP

Slatki sirup od javorova soka vrlo je aromatični zaslađivač izvorno porijeklom iz Kanade. To je koncentrirani sok, dobiven iz stabla javora, zarezivanjem stabla. Sok bogat šećerom dobiva se u vremenskom periodu od 4 do 6 tjedana u ožujku i travnju. Za 1 litru javorovog sirupa potrebno je 40 litara soka od javora, snažno koncentriranog!

Postoje dvije vrste: A-stupnja i C-stupnja. Javorov sirup C-stupnja dobiva se tijekom kraja perioda zarezivanja stabala zbog čega ima puniji okus i tamniju boju. Javorov sirup sadrži vrlo veliku količinu minerala. Fertilia u svom asortimanu nudi i javorov sirup C-stupnja.
Primjena: u kuhanju, pripremi kolača, na palačinkama, u desertima, u kašama i vrućim napicima.

Objavljeno na web stranicama www.bio-terra.net 

Preuzeto za web udruge, ožujak, 2009.

LJEKOVITOST BROKULE I SLIĆNOG POVRĆA

Detalji

Objavljeno Četvrtak, 05 Ožujak 2009 21:04

Hitovi: 7001

Oni koji traže još jedan razlog da budu vegetarijanci, neka dobro pročitaju slijedeći tekst.

Nedavno je objavljeno kako su istraživanja sa Berkeley-a, Kalifornijskog sveučilišta, potvrdila pretpostavku da su kemijski sastojci povrća kao što je brokula ljekoviti. Oni mogu povoljno djelovati na inhibiciju staničnog ciklusa u stanica koje maligno proliferiraju. 

Tako se uz rajčicu, sad i brokula uvrstila u namirnice koje moraju konzumirati posebno one rizične skupine i osjetljive osobe sklone tumorima dojke i prostate.

Spoj koji u svojoj strukturi sadrži dušik, poznat je pod nazivom indol-3- karbinol (I3C) sastavni je dio povrća poput karfiola, kelja, kelja pupčara, kupusa, ali ga najviše ima u brokuli. 

Djelujući kao osjetljivi modulator pojedinih ključnih komponenti staničnog ciklusa indol-3-karbinol, pokazao se kao obećavajući polazni spoj za sintezu mogućih novih lijekova koji bi se u budućnosti mogli koristiti u tretmanu rano otkrivenih malignih procesa. Pojedina ispitivanja na životinjama za sada imaju pozitivan tijek i tvar se pokazala sigurna i netoksična. U očekivanju iznalaženja odgovarajućeg lijeka preostaje nam za sad da i tijekom ovih zimskih mjeseci svakodnevno uvrstimo u prehranu indol-3-karbinol jedući neku povrtnicu iz porodice kupusnjača.

Nadalje, ove su biljke i dobar izvor vitamina C, beta karotena, folne kiseline i minerala željeza i kalija.
Velika prednost ovih namirnica sastoji se u činjenici da su jednako ukusne svježe i kuhane ili zapečene. Potrebno je napomenuti da svaka termička obrada, kuhanjem, blanširanjem ili pečenjem dovodi do gubitka stanovite količine vitamina i ne mora nužno rezultirati lakše probavljivom namirnicom. 
Čak štoviše, evo primjera:
Ako mislite da će dugotrajnim kuhanjem karfiol postati lakše probavljiv duboko se varate. Kad bismo ovo povrće pojeli sirovo bilo bi potrebno 2 sata za njegovu razgradnju u probavnom traktu. Kuhano, ovo povrć, razgrađuje se više od 4 sata!Iz svega navedeno, čini se da ne postoji poseban razlog da pojedine vrste kupusnjača, a posebno pri tome mislim na brokulu i karfiol ne serviramo sirove. To se posebno lako može iskoristiti za pripremu izvrsnih i laganih obroka, koji se brzo priređuju i ne iziskuju dodatno kuhanje. Riječ je naravno o salatama.

- Jako dobro osvježenje predstavljat će svježa brokula, servirana sirova s naribanom mrkvom, zalivena svježe ocijeđenim limunovim sokom i tek ovlaš zalivena kvalitetnim djevičanskim maslinovim uljem. 

- Osim ove salate, svježa brokula izvanredno prija u slate od tune s dodatkom maslina i kapara, jer ublažuje jačinu pojedinih namirnica i pridonosi nastanku jedinstvene teksture okusa. 

- Nadalje, brokula i/ili karfiol mogu se poslužiti u salati s slanim inčunima, uz dodatak crvenih paprika (koje smo prethodno ispekli, ogulili i ohladili)

Osim mnoštva izvanrednih ljekovitih tvari takvi će nam mali obroci donijeti i čitavo mnoštvo izrazito potrebnih prehrambenih vlakana, od onih topivih u vodi koje u doticaju s vodom bubre i izazivaju osjećaj sitosti, do onih netopivih koje će pomoći u izlučivanju štetnih tvari iz organizma i omogućiti uspostavljanje pravilne probave i izmjene tvari.

dr.sc Donatella Verbanac, nutricionist

Objavljeno na portalu   

www.mojdoktor.hrZdravlje4U/Preventiva//Nutricionizam 

Preuzeto za web Udruge, 05.03.09.

5 VITAMINA ZA SVAKI DAN

Detalji

Objavljeno Četvrtak, 05 Ožujak 2009 21:16

Hitovi: 4334

5 vitamina trebamo svakodnevno unositi u organizam da bi održali dobro funkcioniranje njegovih osnovnih funkcija i osjećali se zdravi i poletni.

Svatko se treba zapitati uzimali dovoljno ovih vitamina tijekom dana.

Vitamin B12
Sudjeluje u stvaranju DNA, te u održavanju zdravlja živaca i crvenih krvnih stanica.

Trenutna preporučena dnevna količina u Europi je 1 mikrogram za odrasle osobe, dok je u Sjedinjenim Američkim Državama 2.4 mikrograma. No prema nekim stručnjacimaa potrebno je povisiti količinu na 6 mikrograma prema istraživanju objavljenom u siječnju 2006. godine u časopisu «American Jorunal of Clinical Nutrition».

Najbolji izvori su: s obzirom da je vitamin B12 vezan za proteine najviše ga ima u hrani kao što su meso, riba, jaja i mliječni proizvodi kao jogurt i mlijeko.

Vitamin C
Već je dugo poznato da je ovaj vitamin neophodan u izgradnji kolagena, strukturnoj jedinici kostiju, kože, krvnih žila i drugih tkiva.
Trenutna preporučena dnevna količina je 90 miligrama za muškarce i 75 miligrama za žene. Organizam dnevno može maksimalno apsorbirati samo oko 400 miligrama.
Njabolji izvori su: gotovo sve voće i povrće uključujući naranče, zelenu papriku, jagode, brokulu, dinju i rajčicu, bijelu repu, slatki krumpir i bamiju.

Vitamin D
Najvažniji učinci su fokusirani na kosti, zajedno s kalcijem pomaže u njihovoj izgradnji i održavanju čvrstoće.
Dnevne preporučene količine su sada 400 IU (International Units, međunarodne jedinice) za djecu prema najnovijim smjernicama i 600 IU za starije od 71 godinu, s ostalim skupinama koji trebaju negdje između toga.
Najbolji izvori: danas se oslanjamo na obogađeno mlijeko i pahuljice za doručak iz kojih dobivamo većinu vitamina D uneseniog hranom. Osim nekih vrsta riba, kao što su haringa i sardine, ne postoji puno prirodnih izvora u hrani, što nas dovodi do dodataka prehrani i sunčanju.

Vitamin E
Znanastvenici nisu još otkrili sve važnosti vitamina E i njegove učinke na zdravlje, ali znaju da ima važnu ulogu u funkcioniranju imunog sustava, u borbi protibv slobodnih radikala, stvaranju crvenih krvnih stanica (eritrocita) i apsorpciji vitamina K.
Preporučena dnevna količina je u muškaraca i žena 23 ili 25 miligrama, i zbog činjenice da je hrana bogata vitaminom E porijeklom iz orašastih plodova i ulja, neke dijete sa malo masti mogu imati nedostatan unos vitamina E.
Najbolji izvori su: ulje pšeničnih klica, potom sjemenke suncokreta, kuhani špinat, bademi, ulje bojadistarkog bodlja i lješnjaci.

Vitamin K
U organizmu je važan za stvaranje različitih proteina. Neki od njih koriste za stvaranje faktora zgrušavanja koji sudjeluju u zgrušavanju krvi koje je neophodno kod zaraštanje rana.
Preporučena dnevna doza je 90 mikrograma za žene i 120 mikrograma za muškarce. Srećom, nedostatak vitamina K je vrlo rijedak.
Najbolji izvori su: špinat, brokula, šparoge, kelj, rikola, zelena salata, sojino ulje, ulje kanole, maslinovo ulje i rajčice.


Maja Vajagić, dr.med.

Objavljeno na portalu

www.mojdoktor.hr/Zdravlje4U/Preventiva/Vitamini 

Preuzeto za web udruge 05.03.09.

ZAPOČNITE DAN S DORUČKOM!

Detalji

Objavljeno Četvrtak, 26 Veljača 2009 18:18

Hitovi: 6959

ZAŠTO JE DORUČAK VAŽAN!?

Doručak osigurava energiju potrebnu za početak dana, poboljšava pamćenje, razumijevanje i pridonosi boljem raspoloženju. Mnoga istraživanja dokazuju da učenici koji preskoče prvi jutarnji obrok imaju lošije rezultate na testovima nego oni koji su doručkovali.

Tijekom dana važno je ne preskakati glavne obroke i započeti dan s doručkom. Tijekom noći naše rezerve u obliku glikogena  razgrađuju se kako bi se osigurala glukoza potrebna našem organizmu. Zato i jest važan doručak, koji omogućava popunjenje tijekom noći ispražnjenih rezervi glikogena i osigurava energiju za jutarnje aktivnosti. Također, naš se metabolizam za vrijeme spavanja i mirovanja usporava pa doručak pridonosi njegovom ubrzanju i boljem funkcioniranju.

Neka su istraživanja pokazala da «preskakanje» doručka pridonosi češćoj konzumaciji namirnica koje sadrže više masnoća. To se posebno odnosi na školsku djecu koja ne doručkuju pa na putu za školu često kupuju razne grickalice i čokoladice. Doručak omogućuje unos različitih vrijednih nutrijenata i zato je važan kvalitetan izbor namirnica.  

Što izabrati za doručak

·   Žitne pahuljice s mlijekom ili jogurtom.

Žitne pahuljice daju dovoljno energije zbog visokog sadržaja ugljikohidrata, a ukoliko su obogaćene vrijedan su izvor i vitamina B skupine, željeza, cinka, folne kiseline itd.

Mlijeko i mliječni proizvodi vrijedan su izvor bjelančevina, vitamina B skupine, posebno riboflavina i B12 te minerala – poput cinka, magnezija i posebno kalcija.

U žitne se pahuljice može  dodati i med kako bi osigurali dodatan unos energije

·         Integralni kruh ili peciva s mliječnim namazom.

Istraživanja su pokazala da namirnice porijeklom iz punog zrna smanjuju rizik razvoja srčanih bolesti, nekih vrsta raka te poboljšavaju funkciju probavnog sustava.

Mliječni namaz (s niskim sadržajem masti) pridonosi većem unosu bjelančevina i kalcija.

·         Sok od naranče, jagode, kiwi, rajčica.

Sokovi su vrijedni izvori vitamina C čime olakšavaju apsorpciju željeza.

·         Jaja. Vrijedan su izvor bjelančevina i vitamina A.

·         Ne zaboravite na tekućinu. Osigurajte i dovoljan unos tekućine - vode, mlijeka, voćnih sokova, čaja.  

Ne zaboravite - vrlo je važan i dovoljan unos tekućine!

Voda je neophodna za život i zdravlje. Sačinjava više od 50% tjelesne težine, pomaže pri transportu nutrijenata, regulira volumen krvi i tjelesnu temperaturu.

Koliko bi trebalo dnevno konzumirati vode?0,3 dl vode/kg tjelesne mase dnevno = 1,5 do 2,5 litre vode dnevno = 8 čaša vode dnevno 

Čak i manji nedostatak tekućine, kojeg ne morate uopće biti svjesni, može izazvati glavobolju, pospanost i umor. Nažalost, ne možemo računati da će nam naš mehanizam žeđi na vrijeme reći kada je vrijeme za piće. U trenutku kada osjetimo žeđ, već smo lagano dehidrirani.

Rješenje je piti tekućinu u malim količinama tijekom cijelog dana. Najbolje je vodu držati nadohvat ruke, čime ćemo potaknuti refleksno pijenje vode. Osim što vodu unosimo drugim tekućinama, unosimo je i brojnim namirnicama od kojih neke sadrže i  80-95% vode (lubenice, dinje, marelice, rajčice, krastavci…) 

Sanja Music Milanovic, MD, MPH

Croatian National Institute of Public Health

Health Promotion Unit

Rockefellerova 7

CRO-10000 Zagreb