Namirnice

SUHE ŠLJIVE

Detalji

Objavljeno Ponedjeljak, 31 Kolovoz 2009 22:58

Hitovi: 10554

SUHE ŠLJIVE

Suhe šljive imaju mnogostranu primjenu u kulinarstvu, a zaslužuju i značajnu pažnju zbog svojeg nutritivnog sastava.  Suhe šljive izrazito su korisna namirnica koja nepravedno ne uživa veliku popularnost jer joj smežuran, naboran i tamno ljubičast «outfit» ne ide pretjerano u korist.

Također, za suhim šljivama uglavnom se poseže u svrhu olakšavanja zatvora i stoga na njih mnogi gledaju kao na nužno zlo. Ipak, suhe šljive imaju mnogostranu primjenu u kulinarstvu, a zaslužuju i značajnu pažnju zbog svojeg nutritivnog sastava.  Na to su nas podsjetili znanstvenici pod vodstvom Dana Gallahera s Odjela za znanost o hrani i prehrani Sveučilišta u Minnesoti.

Studija koju su proveli na laboratorijskim miševima otkriva da konzumacija suhih šljiva usporava razvoj ateroskleroze, upalne bolesti kardiovaskularnog sustava koja se smatra vodećim uzrokom smrti u današnjem društvu.  Studija je provedena na miševima sa razvijenom aterosklerozom, a svoje su rezultate objavili u prestižnom znanstvenom časopisu British Journal of Nutrition. Količina suhih šljiva u prahu koja je značajno smanjila oštećenja na krvnim žilama uzrokovana aterosklerozom bila je ekvivalentna unosu 10 do 12 suhih šljiva u ljudskoj prehrani.  

Suhe šljive često su veličane zbog pozitivnog djelovanja na probavu, a sve se više prepoznaju i zbog svog povoljnog djelovanja na zdravlje srca i krvnih žila. Naime, ranije provedene studije utvrdile su da suhe šljive smanjuju razinu LDL kolesterola u ljudi.  

Suhe šljive sadrže brojne važne nutrijente uključujući kalij, magnezij i bor te imaju visoku antioksidativnu aktivnost zbog čega se i vjeruje da imaju tako povoljan učinak na zdravlje. Ovaj plod u žarištu je znanstvenih istraživanja zbog svog jedinstvenog sadržaja fitonutrijenata, posebice neoklorogenske i klorogenske kiseline. Ove tvari, porijeklom iz šljiva, klasificiraju se kao fenoli, a njihova antioksidativna svojstva dobro su dokumentirana.  

Povoljno djelovanje ovih tvari sastoji se u neutralizaciji izrazito reaktivnih kisikovih radikala, ili popularno «slobodnih radikala», a dokazano im je i preventivno djelovanje na očuvanje strukture tjelesnih lipida. Na taj način, ova namirnica pomaže u očuvanju membrana i neurona te stijenki krvnih žila.  Osim što antioksidansi iz suhih šljiva štite naše tjelesne strukture, mogu biti jednako učinkoviti pri konzerviranju prehrambenih proizvoda.

Teksaški znanstvenici eksperimentirali su sa suhim šljivama i šljivinim sokom u različitim vrstama mesnih proizvoda poput prethodno kuhanih svinjskih kobasica, pečene govedine i šunke. Otkrili su da najbolje antioksidativno djelovanje suhe šljive imaju u prethodno skuhanim i neusoljenim proizvodima poput kobasica i pečene govedine. Antioksidansi iz šljiva usporavaju oksidaciju masnih kiselina i stoga bi mogli zamijeniti neke sintetske aditive koji se koriste za konzerviranje mesnih proizvoda. Nadalje, suhe šljive mogu naročito poboljšati okus nekih vrsta kobasica, a dodaju se u dovoljno malim količinama da takvi proizvodi nemaju laksativan učinak.  

Nutritivna svojstva šljiva
Suhe šljive zadržavaju sve vrijedne vitamine i minerale tijekom procesa sušenja te predstavljaju vrijedan izvor energije u «malom pakiranju». Pripadaju rodu Prunus, zajedno s breskvama, nektarinama i bademima.

Svježe i sušene šljive poznate su pod botaničkim imenom Prunus domestica.  Osim što sadrže vitamine A i C te brojne fitokemikalije, šljive su ujedno izvor vitamina B1, B2, B6, E, minerala kalcija, željeza, kalija i i prehrambenih vlakana. Znanstvene studije ukazale su na pospješenu apsorpciju željeza kod redovite konzumacije svježih i suhih šljiva. Ova sposobnost pripisuje se vitaminu C koji se uz željezo nalazi u ovom plodu.
 

Priroda nam tako «zapakirala» potrebnu količinu vitamina C u namirnicu koja će nas uvesti u jesen i zimu, odnosno sezonu prehlade i gripe.  

Ljekovita svojstva

Na policama ljekarni nalaze se brojni pripravci koji pomažu kod zatvora ili konstipacije. Međutim, dodatak 5 suhih šljiva dnevnoj prehrani može biti jednako učinkovit ili učinkovitiji postupak od cijelog niza pripravaka.

Suhe šljive sadrže čak tri sastojka koja pridonose pravilnoj probavi. Za početak, suhe šljive sadrže visok udio netopljivih prehrambenih vlakana, koja su vjerojatno «ključ» prevencije konstipacije. Netopljiva vlakna ne mogu se razgraditi u našem probavnom sustavu te ove dugačke molekule ostaju u probavnom sustavu, gdje apsorbiraju vodu i čine feces voluminoznijim, te mu olakšavaju prolaz kroz crijevo.

Nadalje, suhe šljive sadrže sorbitol, prirodni šećer koji također ima sposobnost upijanja vode i na taj način pomaže u otklanjanju konstipacije.

Treći važan sastojak suhih šljiva je dihidroksifenil-isatin, tvar koja potiče kontrakciju crijeva, a ovaj proces esencijalan je za redovito pražnjenje crijeva.  

Nedavno provedena finska studija provedena na 40 osoba starijih od 75 godina koji pate od blage konstipacije pokazala je da svakodnevno konzumiranje šalice jogurta sa suhim šljivama i lanenim sjemenkama ublažava simptome konstipacije i povećava učestalost pražnjenja crijeva. Osim dobro poznatog i prokušanog recepta za otklanjanje zatvora, znanstvenici razmatraju konzumaciju suhih šljiva mogla i kao „ukusnu“ mjeru prevencije osteoporoze.

Istraživači Sveučilišta u Oklahomi na životinjskom modelu su pokazali da konzumacija suhih šljiva ima značajan utjecaj na metabolizam kostiju i spriječava gubitak koštane mase.  Zbog sadržaja antioksidansa i neprobavljivih prehrambenih vlakana imaju povoljan učinak na zdravlje srca i krvnih žila, a neke preliminarne studije pokazale su da bi suhe šljive mogle biti korisne i za prevenciju karcinoma kolona i dojke.  

Zanimljivost  

Suhe šljive umjesto masoće

Iskusni kuhari koriste suhe šljive kako bi smanjili udio masti i kalorijsku vrijednost slastica. Pire od suhih šljiva može u receptima za kolače dijelom zamijeniti maslac, ulje ili margarin i to bez žrtvovanja iznimne punoće okusa koja dolazi od masti.  

Kako bi zamijenili dio masnoće suhim šljivama uzmite 25 odkoštičenih suhih šljiva, stavite ih u mikser, dodajte 6 žlica vode i napravite pire. Jednu žlicu masnoće u receptu možete zamijeniti jednom žlicom pripremljenog pirea od suhih šljiva.  

Dr.sc Darija Vranešić Bender

Članak objavljen u časopisu Doktor u kući, siječanj 2009.

Preuzeto sa www.gastro.hr 

Preuzeto za Uppt, rujan 2009.

KOPRIVA - HRANA I LIJEK

Detalji

Objavljeno Ponedjeljak, 10 Kolovoz 2009 12:51

Hitovi: 26634

Kopriva (Urtica dioica L. - Urticaceae) je samonikla biljka koja raste na zapuštenim mjestima kao korov. Listovi i peteljke su pokriveni žarnicama, i zbog toga ih je jako neugodno dodirnuti, jer izliju oštar sok na kožu. Kopriva se od davnina koristi kao hrana i lijek. Još su je stari Egipčani uzgajali i koristili kao povrće, a u doba Grka koristila se kao svježa biljka za masažu protiv reumatskih bolova.  Poznata je narodna izreka "Neće grom u koprive", a germanskoj mitologiji kopriva je simbol boga munja.  

Povijest

Prvi povijesni zapisi o koprivi  mogu se naći u I. stoljeću, kada se koristila kao lijek protiv opće slabosti te kao sredstvo za "čišćenje" organizma. Plinije piše kako mlada kopriva u proljeće daje dobru i zdravu hranu koja cijelu godinu čuva od mnogih bolesti, a spominje se i u Hipokratovim i Horacijevim zapisima. Navodno su je zbog njezina poznatog žarenja Cezarove trupe upotrebljavale za "održavanje topline" te kao lijek protiv artritisa i reume. 

Sastojci 

· bjelančevine (5,5%)

· masti (0,7%)

· ugljikohidrati (7%)

· vitamin C (u mladom lišću), karoten (provitamin A), B2, K

· mineralne soli željeza, sumpora, kalcija, natrija i magnezija

· kiseline-pantotenska, mravlja, octena, maslačna, kremična

· flavonidi

· tannin, klorofil, fitosterol, lecitin u lišću

· acetilholin i histamin u dlačicama      

Primjena

Djelotvorno olakšava reumatične tegobe (antiflogistik) što se vjerojatno temelji na sprečavanju nastanka prostaglandina. Bitno se umanjuje bol, kako pri kretanju tako i u mirovanju. Urtikacija, peckanje tijela koprivom kako bi se potaknuo krvotok i umanjili reumatski bolovi, stari je ruski običaj.Zbog željeza primjenjuje se kod slabokrvnih osoba jer utječe na stvaranje većeg broja crvenih krvnih zrnaca. Zaustavlja i krvarenja pa se primjenjuje kod prejakog menstrualnog krvarenja, povraćanja krvi i krvavog kašlja. Djeluje protiv proljeva i pomaže kod hemeroida.

Korijen koprive pomaže kod otežanog mokrenja zbog povećane prostate. Lektini i polisaharidi iz korijena utječu na metabolizam hormona testosterona. Ekstrakt korijena koprive inhibira enzimsku aktivnost u prostati, a inhibirajuće djeluje i na vezivanje proteina na receptore.Znanstveno je dokazano da može sniziti sadržaj šećera u krvi pa se često upotrebljava u čajnim mješavinama kod povišenog šećera. Velike količine vitamina A, mineralnih soli, biljnih hormona i enzima sekretina čini koprivu sjajnom za proljetne i jesenske kure čišćenja.

Čaj pročišćuje krv pa je koristan kod kožnih bolesti, bubuljica i akni. Veliku primjenu ima i u kozmetičke svrhe, te se ekstrakt korijena nalazi u proizvodima protiv otpadanja kose, a također potiče lučenje mlijeka u dojilja. 

Upotreba

List koprive koristi u modernoj fitoterapiji se za drenažu (čišćenje) bubrega, a koristi se infuz (čaj) lista tijekom tri tjedna.

Preporučuje se kao dodatna terapija kod oslabljenog organizma, anemije i čestih mokraćnih infekcija. Za infuz 3 - 5 grama suhog lista koprive prelije se sa 250 mL kipuće vode i ostavi se poklopljeno deset minuta. Infuz se priprema svjež, a pije se tri puta na dan, najčešće nakon obroka tijekom više mjeseci (do pola godine).

Korijen koprive preporučuje se ne samo kod adenoma prostate, nego i kod akutnog ili kroničnog prostatitisa, zajedno s drugim načinima terapije, uz uroantiseptične biljke poput medvjetke (Arctostaphylos uva ursi) i protuupalnih biljaka poput zlatnice (Solidago virgaurea).

Za čaj se 6 g suhog korijena doda u 300 mL ključale vode i kuha deset minuta. Makne se s vatre i ostavi još 5 - 10 minuta te potom procijedi. Pije se topao nakon obroka, tri puta na dan. Pije se oko tri mjeseca, uz redovite kontrole kod liječnika specijalista. Kopriva se ne smije koristiti neprokuhana jer može oštetiti bubrege.  

Recepti Naši je stari recepti često spominju i može se pripremiti na mnogo načina kao i svako povrće, najčešće kao zamjena za špinat. U cijeloj je Europi poznata juha od koprive, jedino jelo u kojem kopriva ima glavnu ulogu. Dodaje se sirevima, pudinzima, a varivo od koprive je jelo kojim se u Škotskoj slavi dolazak proljeća. Često se poslužuje i tjestenina punjena koprivom, a od slatkih jela štrudla od koprive i sira.  Za upotrebu u kulinarstvu koriste se upravo vršci koprive, što znači gornja četiri lista. Preporučujemo recepte PILETINA S KOPRIVOM i PALENTU S KOPRIVOM I SKUTOM.

U mladim listovima koprive ima dvadeset puta više C vitamina nego u zelenoj salati i dodavanjem nasjeckanih listova obogaćujemo salatu, a da ne štetimo njenom okusu. Kopriva se uvijek mora kratko prokuhati da bi se uklonila opasna mravlja kiselina, a isto tako i kremična kiselina koja u većim količinama može biti štetna za bubrege. Kopriva raste na skrovitim, zapuštenim mjestima. Najvrednija je od ožujka do svibnja, ali može se brati cijele godine, budući da nakon košenja ponovno stvara mlade vrške.  

ZANIMLJIVOSTI

U Koprivnici je nekoliko entuzijasta koji su već duže vrijeme koristili koprivu ne samo kao čaj nego i za izvrsna jela, potaknuti time što je njihov sugrađanin izliječio uz pomoć koprive bubrežne kamence, čime je sebi i fondu zdravstva prištedio operaciju, osnovalo najneobičniji klub – Klub „Koprivice“. I tako je kopriva u najprivlačnijim oblicima za oko i nepce izašla najprije na koprivnički trg u vlastitoj inicijativi Kluba „Koprivice“ i u sklopu različitih manifestacija Turističke zajednice grada Koprivnice. A kako se dobar glas daleko čuje, to je stvar s predstavljanjem koprive prepoznata i nacionalno i predstavljena na Eko-etno sajmu u Zagrebu 2004. g., kamo ju je odvela Turistička  zajednica koprivničko-križevačke županije, kao i 2005. g. kada je zablistala u velikoj Kongresnoj dvorani velesajma na završnoj svečanosti pri zatvaranju sajma i podijeli priznanja. Privlačna i ukusna jela od koprive bila su i tema na natjecanju kuhara iz cijele Hrvatske 2005. g. u koprivničkom hotelu „Podravina“ pod nazivom „Zlatna kopriva“. A da je zaista zlatna, rekla nam je i ing. biokemije Majda Pavić u svojem predavanju održanom u koprivničkoj gradskoj vijećnici uoči predstavljanja knjige „Kopriva – mudrost prirode“ koju je prezentirala i Zagrepčanima na predavanju u knjižnici Prečko 2009. 

www.medikus.hr

Preuzeto za web Udruge, kolovoz 2009. 

Bundeva-buča

Detalji

Objavljeno Ponedjeljak, 31 Kolovoz 2009 20:24

Napisao/la Mirela Vidovic

Hitovi: 23101

Jesenska namirnica - sve više na našem stolu i u gastronomskoj ponudi, osobito vezano za specijalitete!

(misirača, dulek, bijela buča, žuta bundeva, tikva)

BUNDEVA - CUCURBITA PEPO (porodica Cucurbitaceae), biljka podrijetlom iz Meksika, dobro nam je poznata kao povrće koje se u našim krajevima uzgaja pod nazivom bundeva.  Bundeva svoje porijeklo vuče iz Afrike te Sjeverne Amerike, od kuda je stigla do Europe, gdje su je u početku uzgajali kao ukras. U starom Egiptu, Grčkoj i rimu su se bundevama, nakon što bi čvrstu koru osušili na suncu, služili kao posudama. Obično je baš bundeva simbol boja i obilja jeseni, prepoznatljva po okruglastom plodu žute do narančaste boje. Poznato je više od 800 raznovrsnih bundeva, koje se po poljima pobiru od rujna na dalje.  Zanimljivo je napomenuti da se dosta vrsta tikvica i bundeva uzgaja i u Hrvatskoj u okolici Požege,gdje postoji čak oko 350 jestivih vrsta.

Bundeva se vraća u velikom stilu_PS_br_80_2011.pdf

Opširnije:Bundeva-buča

DINJA

Detalji

Objavljeno Ponedjeljak, 03 Kolovoz 2009 19:27

Hitovi: 9737

Autor: dr. Slađana Divković, dopredsjednica Udruge 

Dinja (Cucumis melo) jednogodišnja je zeljasta biljka kao i lubenica, tikvica i krastavci – pripada porodici bundeva. Narodni su joj nazivi: pipun, pepun, melon i milun. Potječe iz tropske Azije i Afrike. Danas se ova vrsta uzgaja u više oblika u mnogim toplijim zemljama duž mediteranskog pojasa.Ukusni i osvježavajući plodovi odlično su se uklopili u ljetnu «shemu» prehrane. Često se komadići dinje serviraju kao predjelo uz sir i pršut, jer olakšavaju probavu bjelančevina.

Kemijski sastav dinje: 94% vode, 5,3% ugljikohidrata, 1% bjelančevina i 0,7% vlakana.Od vitamina najviše sadrži: karoatena (provitamina A),  od kojeg potječe boja ploda, zatim vitamina B skupine, C vitamina, a od minerala najviše je zastupljen kalij, fosfor, magnezij, kalcij, željezo,cink i bakar. Dinja ima malu energetsku vrijednost tj. 24 kcal u 100 gr mesnatog dijela ploda.

Vitaminsko mineralni sastav sličan je kao kod lubenice s tim da dinja ima znatno više kalija, kalcija, magnezija i fosfora, dok lubenica ima više cinka. Dinja je u odnosu na lubenicu bogatija vitaminom C i betakarotenom kojeg primjerice u 100 grama jestivog dijela ploda ima oko 2000 mikrograma. Ne zaboravite karoteni su predstupanj vitamina A, koji jetra pretvore u vitamin onda kada je to organizmu potrebno! Već oko 50 mg jestivog, mesnatog dijela dinje zadovljit će dnevne potrebe organizma za ovim vitaminom. 

Ljekovito djelovanje dinje:

- osvježava i psihički umiruje,

- povoljno djeluje na stolicu i mokrenje,

- pomaže kod upaljene sluznice probavnih organa,

- pomaže kod želučanih bolesti,

- kod uboda i opeklina ublažuje bol i stavlja se izvana kao oblog (sok ili izribani mesnati dio ploda). 

Dinja u prirodnoj kozmetici

Premda se dinja najvećim dijelom sastoji od vode, minerali i vitamin A, B i C te ugljikohidrati  odlični su za njegu osjetljive kože kojoj je potrebno vratiti vlažnost i elastičnost. Upravo betakaroten ima zaštitni učinak pa je poželjno u prehranu uvrstiti namirnice koje ga sadrže bar mjesec dana prije odlaska na ljetovanje. Zbog toga, kad god je prilika, a nemate vremena za pripremanje maske, jednostavno namažite lice komadićima dinje i pustite da se osuši!!  

Autor: dr. Slađana Divković, dopredsjednica Udruge