Namirnice

Brusnica - u borbi protiv urinarnih infekcija

Detalji

Objavljeno Nedjelja, 09 Prosinac 2012 18:02

Hitovi: 5032

Pregled studija o brusnici potvrđuju staro i dobro poznato pravilo – brusnica je moćan lijek u prevenciji i lječenju urinarnih infekcija. Za potrebe nove studije, tim pod vodstvom Dr. Chih-Hung Wanga s Nacionalne Tajvanske Sveučilišne Bolnice je pregledao i sumirao 10 studija o brusnici objavljenih u žurnalu „ Arhiva Interne Medicine“. 

Studijaje  sveukupno uključivala 1500 sudionika kojima je svakodnevno davana ili brusnica, ili placebo ili ništa od navedenog. Na kraju svake studije, bilježeni su rezultati od stvake grupe. U nekim studijama sudionici su uzimali male količine brusnice u kapsulama (1 gram) dnevno, neki su uzimali 200 ml soka od brusnice, dok su neki uzimali oboje.

Sveukupno, uočeno je 38%  smanjenje stope urinarnih infekcija među sudionicima koji su uzimali jedan od ponuđenih izvora brusnica, u odnosu na sudionike koji nisu uopće uzimali brusnicu.  Kod žena s poviješću urinarnih infekcija, a koje su uzimale proizvode od brusnice uočeno je  da imaju gotovo 50% manje izglede da razviju infekcije u odnosu na one koji nisu ništa uzimale.

„Ovo je samo potvrda znanosti onoga što su nam naše majke govorile desetljećima”, navodi dr. Deborah Wing, istraživačica sa Sveučilišta u Kaliforniji.

Znanstveni dokazi o učinkovitosti brusnice

Spojevi iz brusnice imaju sposobnost da mjenjaju bakteriju E.coli, tako da ih onemogućuju da pokrenu infekciju. Ovo saznanje je rezultat studije provedene na Worcester Polytechnic Institutu, pod vodstvom dr. Terri Camesano, kemijske inžinjerke.  Studija pokazuje da tanini (proantocianidi), koji se nalaze u brusnici utječu na E.coli na načine koji spriječavaju njeno prijanjanje uz stanice  u tijelu i to tako što mijenja oblik bakterije, iz štapičastog oblika u sferni oblik, mijenja njihovu staničnu membranu tako što mijenja E.coli iz gram negativne bakterije u gram pozitivnu , te joj otežavaju kontakt sa stanicama tako što bakterija gubi sposobnost da luči indol, molekulu uključenu u bakterijsku komunikaciju koja određuje kada ima dovoljno prisutnih bakterija za pokretanje uspješne komunikacije.

Osim djelovanja na urinarne infekcije, brusnica je odlična i kod prehlada jer sadrži visok nivo c vitamina, također pomaže u borbi protiv H. pylori koja uzrokuje čir na želucu. Konzumira se svježa ili sušena.

Otkriveno je također da najjači učinak ima cijela brusnica ili nerazrijeđeni sok.

Osim djelovanja na urinarni trakt, brusnica povoljno djeluje i na krvne žile,  pomažući da ostanu elastične i dovoljno proširene da ne ometaju protok krvi. Fitonutrijenti iz brusnice djeluju tako da spriječavaju nakupljanje krhotina plaka na stijenkama krvnih žila.

Problem je u tome što su ova znanstveno potvrđena otkrića koja potvrđuju ono što znamo godinama gurnuta pod tepih, i što ta ista znanost neće umjesto antibiotika prepisati brusnicu. Na taj način će milioni ljudi i dalje živjeti u neznanju kako prirodnom hranom mogu poboljšati svoje zdravlje. I to bez nuspojava.  Tako će se i dalje dešavati situacije kao što je 2005. godine FDA poslala pisma cenzure na adresu 29 kompanija koje distribuiraju višnje, upozoravajući ih da se ne smiju referirati na bilo koje znanstvene dokaze o zdravstvenim prednostima konzumacije višanja u svojim marketinškim materijalima, poput one da višnje smanjuju upale i liječe artritis.

Slična situacija se dogodila i s orasima, o čemu smo već pisali. Ne dajte se zavesti reklamama i preporukama vašeg liječnika, sjetite se da oni dobivaju dodatni novac za svaki lijek koji vam prepišu, odnosno, farmaceutski agenti ih obilaze i „stimuliraju“ da izdaju lijekove baš njihove kompanije.  Za preporuku uzimanja brusnice ih nitko neće nagraditi, ali nagradite vi sami sebe i poklonite si zdravlje iz prirode!

Za Uppt pripremila Sanja iz Zenice!

Uppt, studeni 2012.

Lubenica i dinja

Detalji

Objavljeno Utorak, 24 Srpanj 2012 08:26

Hitovi: 4950

Sočni plodovi ljeta – lubenica i dinja

Bundeva – ljekovita svojstva

Detalji

Objavljeno Nedjelja, 09 Prosinac 2012 17:57

Hitovi: 4910

Prema porijeklu bundeve dolaze iz starog i novog svijeta. Stari Egipćani i Rimljani poznavali su i pripremali tikvice (Lagenaria vulgaris) i veliku duguljastu bundevu glatke kore (Luffa cylindrica) koja je prikladna za prehranu čovjeka samo dok je mlada. Također su se koristile sušene na suncu i pretvorene u zdjele i plitice. U novom svijetu, najstariji dokazi u vidu sjemenki pronađeni su u Meksiku i datiraju između 7000 i 5000 godina PNE. Danas je uzgoj bundeva rasprostranjen širom svijeta.

Nutritivne vrijednosti bundeve sadrže visoke doze antioksidansa, te vitamina A,C i E kao i folne kiseline i minerala u tragovima poput kalija, kalcija, selena i fosfora. U tom smislu najvrijednije je ulje od koštica koje sadrži vrijedne masnoće, bjelančevine, ugljikohidrate, te vitamine A, B1, B2, B6, C i D. Iznimno visok sadržaj vitamina A iznosi 7384 mg na 100 grama proizvoda što čini 246% dnevne preporučene vrijednosti.

Bundeva spada u jednu od najmanje kaloričnih namirnica. 100 grama sadrži samo 26 kalorija, te ne sadrži zasićene masti, stoga je idealna za programe regulacije tjelesne težine.

U narodu je odavno poznato njeno djelovanje na osobe s bolestima želuca i crijeva, djeluje i kao diuretik a odlična je i za problematičnu kožu te za eliminaciju parazita u crijevima. Osobito se ističe ljekovitost iz sjemenki kod problema s prostatom. Za sjemenke je važno spomenuti da se konzumiraju sirove, oljuštene, ali tako da tanka opna ostane na sjemenkama.

Osim što su jako lijepe, bundeve su i vrlo ljekovite, pomažu kod čitavog niza stanja i bolesti, posebno je učinkovito ulje dobiveno iz sjemenki bundeve.

Sjemenke bundeve su doista odličan izvor dijetalnih vlakana i mono-nezasićenih masnih kiselina, koje su dobre za zdravlje srca. Osim toga, sjemenke su koncentrirani izvori proteina, minerala i vitamina. Na primjer, 100 g sjemenki bundeve osigurava 559 kalorija, 30 g proteina, 110% RDA željeza, 4987 mg niacina (31% RDA), selena (17% od RDA), cinka (71%) itd., ali bez kolesterola. Nadalje, sjemenke su odličan izvor aminokiseline triptofan.

Triptofan je jedna od 8 esencijalnih aminokiselina, u organizmu se ne može sintetizirati, stoga se mora dobiti iz ishrane. Ključan je u stvaranju nijacina i serotonina.

Sirovo bundevino ulje sadrži zdrave omega-6 i omega-9 masne kiseline, fitosterole, te vitamin E i K. Linolna kiselina sadržana u ulju promiče zdravu funkciju mozga, kao i gipkost kože. Oleinska smanjuje povišeni kolesterol, potičući zdravlje srca i jetre.

Steroidni Delta-7 sterini iz bundevinog ulja mogu biti element koja blokira dihidrotestosteron (DHT), hormon koji nastaje iz metabolizma testosterona, a koji je faktor gubitka kose kao i povećane prostate kod muškaraca.

Ulje iz koštica bundeve je također dobar izvor beta-sitosterola, koji također inhibira enzim koji pretvara testosteron u DHT. Iako nije dokazano da visoka razina DHT-a uzrokuje rak prostate, moguće ja da ovo ulje ima ograničene mogućnosti kod tretmana raka prostate. Žalosno je da se ne provode ovakve prijeko potrebne studije.

Preporučena doza za zdravlje je jedna žličica sirovog ulja sjemenki bundeve tri puta dnevno.

Općenito, bundeva je odličan izvor brojnih prirodnih poli-fenolnih spojeva flavonoida poput α, ß karotena, kriptoksantina, luteina i zeaksantina, takozvanih vitamina za oči.

Zeaksantin je prirodni antioksidant koji djeluje tako što filtrira UV zrake u makuli mrežnice oka. Pomaže u zaštiti od “senilne makularne bolesti” kod starijih osoba.

Zbog svega navedenog, bundeva posjeduje anti-upalna, anti-kancerogena i anti-dijabetička svojstva.

Dijabetes

Istraživanje sveučilišta East China Normal je 2007.utvrdilo da bundeva uspješno promovira regeneraciju oštećenih stanica gušterače kod dijabetičnih štakora. To je potaknulo razine inzulina u krvi štakora. Istraživači zaključuju da bi ekstrakt bundeve mogao biti dobar za ljude u pred dijabetičnom stanju, kao i za dijabetičare, te bi se potreba za inzulinom u inekcijama drastično smanjila.

2009. godine, japanski tim znanstvenika proveo je istraživanje koristeći pastu od bundeve u kontrolnoj skupini laboratorijskih štakora s dijabetesom tipa 2 u oralnom testu tolerancije glukoze. Uočeno je da je bundeva bila učinkovita u poboljšanju tolerancije glukoze i otpornosti inzulina.

Prostata

Institut kliničke medicine, odjel za urologiju, Nacionalnog Cheng Kung Sveučilišta na Tajvanu objavilo je 2006. studiju o učincima bundevinog ulja kod štakora s povećanom prostatom. Istraživanje je pokazalo da su štakori kontrolne skupine hranjeni ovim uljem imali manju prosječnu težinu prostate kao i smanjenu razinu proteina u odnosu na druge skupine.

Druga, dvostruko slijepa placebo kontrolirana studija, provedena na ljudima, ispitivala je učinke bundevinog ulja i ulja palminih koštica na muškarcima s povećanom prostatom. Istraživači su na Sveučilištu Sangmyung u Seoulu, jednoj grupi davali placebo – grupa A, bundevino ulje skupini B, ulje palminih koštica skupini C, i bundevino ulje u kombinaciji s palminim uljem skupini D. Ispitivano je 47 muškaraca s povećanom prostatom tijekom 12 mjeseci.

Istraživači su otkrili da je međunarodna bodovna lista za simptome prostate poboljšana u skupinama B, C i D. Nadalje, maksimalni mokraćni protok je poboljšan u skupinama B i C, s najviše značajnog poboljšanja nakon 6 mjeseci u skupini B, a nakon 12 mjeseci u skupini C. Međutim, nije se pokazalo značajno poboljšanje u kombinaciji tretmana bundevinog ulja i palminog ulja.

Autori studije zaključuju: “Iz ovih rezultata je vidljivo da je primjena ulja budevinih sjemenki i palminog ulja klinički sigurna i može biti učinkovita kao komplementarni i alternativni medicinski tretman za benigne hiperplazije prostate”.

Zbog svih navedenih dobrobiti, priuštite sebi tijekom sezone zdravlje iz još jednog čuda prirode: bundeve.

Izvor: Matrix World

Za Uppt pripremio Mladen iz Zenice!

Uppt, studeni 2012.

Sladoled - uz oprez!

Detalji

Objavljeno Petak, 08 Lipanj 2012 18:53

Hitovi: 9315

Sladoled  - slastica koja hladi

Ljeto sladokusce, ljubitelje sladoleda, "ovisnike" o sladoledu (kao i o čokoladi, kavi) izmami na sunce, pod suncobrane, za početak, na užitak ispijanja eiskaffea.

Sama riječ ice odmah nas asocira na nešto hladno, nešto što će nas osvježiti tijekom ljetnih vrućina. A kad tome dodamo još i cream, jasno je da mislimo, govorimo i maštamo o – sladoledu, jer svaki novi okus i vrsta prelaze granicu mašte, pa im i sve teže odolijevamo.

Povijest sladoleda

Naravno kao i sve namirnice koje su „našem nepcu drage“  kao što su kava, čaj i čokolada i sladoled ima svoju povijest! Poznati francuski kuhar i nutricionista Montignac je rekao: "Da ga nema, trebalo bi ga izmisliti."

Priča o sladoledu seže u doba kineskog kralja Tang od Shanga koji je obožavao led i mlijeko; u vrijeme Nerona koji je led miješao s voćnim sokovima, medom i lješnjacima; do vještih Arapa, koji su Talijane sa Sicilije upoznali s vještinom zamrzavanja sladoledne kreme; 1533. godine talijanski ga je kuhar servirao na svadbi Katarine de Medici. Od tada se sladoled kao poslastica počinje širiti svijetom. U 17. stoljeću sladoled je postao probrana delicija Englezima, na dvoru kralja Charlesa I, kada je servirana hladna krema koja je nalikovala svježem snijegu.

 Nova slastica postigla je golem uspjeh, i od tada više ništa nije bilo isto…..

U Ameriku je sladoled stigao razmjerno kasno,  početkom 18. soljeća, kada je guverner Marylanda njime počastio svoje uzvanike, ali zato sljedećih 300 godina Amerikanci  su „sve nadoknadili“ u  njegovoj potrošnji!

Što je sladoled?

Sladoled je slastica, djelomično ili potpuno zamrznuta, koja se ponajprije sastoji od mlijeka ili mliječnih proizvoda (mlijeko, mlijeko u prahu, vrhnje ili maslac), te ostalih sastojaka koji se dodaju u smjesu zbog okusa, boje i mirisa (šećeri, zaslađivači, sokovi, voće, čokolada).

Sladoled kao smrznuta namirnica sastavljena od prosječno 10 do 16% mlijeka, od 10 do 14% saharoze, od 4 do 5% kukuruznog sirupa (oprez, kukuruzni sirup ima visok glikemijski indeks) te od od 55 do 64% vode.

U proizvodnji sladoleda, najviše se upotrebljavaju razne vrste šećera (glukoza, fruktoza, saharoza, dekstroza) koje uvjetuju konzistenciju, strukturu i slatkoću okusa. Konačan oblik sladoledu daju emulgatori (obično čine od 0,1 do 0,25% u sastavu) koji povezuju vodenu i netopljivu masu, stabilizatori (sredstva za zgrušavanje), te arome (prirodne i umjetne i boje).

Danas se sa sigurnošću može potvrditi da se svakodnevno nudi više od 350 vrsta sladoleda.

Sladoled - slastica uz oprez

Kao i sve namirnice, za uobičajeni sladoled i uz kontrolirano konzumiranje, možemo reći da pripada namirnicama povoljnima za zdravlje, pogotovo ako je riječ o slastici od mlijeka i šećera, uz dodatke svježega ili suhog voća. S nutritivnog stajališta, možemo reći da sladoled pripada namirnicama povoljnima za zdravlje (mliječni i krem sladoledi) uz dodatke svježeg ili suhog voća, a pojedini dodaci (šećer, čokolada, likeri, sirupi)  povećavaju mu hranjivu i nutritivnu vrijednost.

Međutim, upravo količina kemijskih dodataka koji služe za proizvodnju novih okusa i mirisa, tj. povećanja organoleptičkog zadovoljstva čini sladoled namirnicom koja je kemijski najviše tretirana  od svih ostalih namirnica. Dokazano je kako pojedinačni dopušteni aditivi koji se upotrebljavaju u prehrambenoj industriji, u kombinacijama mogu postati opasni za zdravlje.

U knjizi američkog autora J. I. Rondaleaua pod nazivom "Complete Book of Food and Nutrition" navodi se da se u sladoledu mogu naći opasni aditivi kao što su:

1. aldehid C17 - daje sladoledu okus trešnje, a zapravo je riječ o nezapaljivoj tekućini koja se često upotrebljava u industriji gume i plastike
2. ethel - daje sladoledu okus ananasa, a upotrebljava se za čišćenje tekstila, a njegove pare uzročnik su kronične bolesti pluća
3. amil acetat - daje sladoledu okus banane, a jedan je od naftnih derivata
4. benzil acetat - od kojeg sladoled ima okus jagode, također je jedan od naftnih derivata itd.

Važno je podsjetiti da obavezno čitate deklaracije kad kupujete obiteljska pakovanja iz škrinja, a kad se častite sladoledom u društvu prijateljica, pazite na količinu kuglica koje naručujete, te izbjegavajte one koji su jakih boja!

Savjeti Udruge za prevenciju prekomjerne težine

Mi iz Udruge naglašavamo kako se ne treba ničega odricati, pa ni sladoleda, osobito ako je to nešto što je povezano s određenim navikama, i  ritualima u koje su uključeni naši prijatelji ili obitelj.

Također moramo spomenuti da svi sladoledi imaju određenu kalorijsku vrijednost, koja se povećava dodavanjem ostalih sastojaka. Posebno je važno naglasiti da sladoledi obiluju bijelim šećerom, za koji vrijedi preporuka - izbjegavati. U prosjeku, neovisno o vrsti sladoleda, možemo govoriti da cca 100 grama sladoleda koji sadrži 8% masnoće ima od 200 do 400 kalorija, a povećanjem udjela masnoća i dodataka (posebno čokolade, lješnjaka, karamela, šlaga) povećava se njegova kalorijska vrijednost.

Za zdravo uživanje u sladoledu Udruga preporučuje i savjetuje oprez i umjerenost te:

Ø  preporučuje sladoled od mlijeka biljnog podrijetla (zbog manjeg unosa masnoća) kao što je mlijeko od žitarica, sojino ili rižino mlijeko, s dodatkom biljnih sladila (javorov sirup, ječmeni slad, med, stevija ili prirodno slatko voće) te s prirodnim dodacima za okus kao što je svježe ili sušeno voće, orašasti plodovi i začini (menta, anis, cimet, klinčić, vanilija)

Ø  voćni sladoledi (s usitnjenim voćem i bazom od kombinacije biljnog mlijeka i vode) prihvatljiviji su djeci jer su bogatiji vitaminima i mineralima i niže kalorijske vrijednosti

Ø  također je važno spomenuti da djeci ne treba uskraćivati toliko željenu slasticu, no pod uvjetom da ona ne zamjenjuje niti jedan obrok

Ø  u ljetnim mjesecima treba izbjegavati bilo kakve vrste sladoleda koje u svom sastavu sadrže jaja ili kreme izrađene na osnovi jaja i vrhnja

Ø  sladoled treba kupovati na frekventnijim mjestima jer je tada vjerojatno i svježiji

Ø  provjerite mekoću sladoleda - zabodite žličicu u sladoled, ne smije biti niti premekan niti prečvrst, a osjetimo li kristaliće i pecka li nas jezik, to je znak nepravilnog omjera sastojaka, ili je bio više puta odmrzavan i zamrzavan;

Ø  intenzivan okus upozorava na to da je u njega zbog nekoga razloga sigurno dodana umjetna aroma;

Ø  sladoled jedite u malim zalogajima i neka se lagano otapa u ustima jer ćete vrlo lako navući grlobolju;

Ø  ako osjetite da sladoled nije dovoljno hladan, da "mu nešto fali" tada sigurno postoji greška u recepturi;

Ø  u slastičarnici u svakoj posudici (kadici ili vasketi) mora biti lopatica za vađenje sladoleda, odnosno ne smiju sve zajedno stajati u jednoj posudi s vodom;

Ø  prema standardima jedna kadica („vasketa“) sadržava cca 45 kuglica sladoleda;

Ø  prostor u kojem se nalaze kadice mora biti zaštićen staklom i na dnu ne smije biti tragova rastopljenog sladoleda, jer to upozorava na pregrijavanje prostora i nemar prodavača.

Naravno,  možemo birati ukusne sladolede od prirodnih sastojaka ili ih sami pripremiti kod kuće, kao npr. sladoled od raznog vrsta voća (npr. jagode), vanilije, smokava, sladoled od jogurta sa svim kombinacijama, te sladoled od čokolade. Izbor i mogućnosti su velike, na Vama je samo da upotrijebite maštu i kreativnost!

Jeste li znali...

- 50% sladoleda sačinjavaju mjehurići zraka, kojima se umješavanjem povećava volumen tzv. „overrun“ postupkom;

- Posebnost sladoleda je proizvodnja i čuvanje na niskim temperaturama (najviše do -15°C) kada do izražaja dolazi specifičnost njegova okusa.

- sintetsko žuto bojilo  (E-104: Quinoline Yellow -kinolinsko žuto) koje se dodaje sladoledima, pudinzima, slatkišima, gaziranim pićima - može izazvati alergije i dermatitis. Zabranjen je u SAD-u, Australiji, Japanu, Norveškoj i Švedskoj

- najčešće dodavano bojilo (E-123: Amaranth, sintetsko crveno bojilo) može izazvati bubrežne kamence. Zabranjeno je u SAD-u, Australiji, Japanu, Norveškoj, Švedskoj i Rusiji;

- Naziv gelatto - talijanski je naziv za sladoled;

- Sorbet – je  smrznuti je pire od voća bez mlijeka;
- Ice-pop - sladoledni je štapić od voćnog soka bez mlijeka;
- Marko Polo prvi je Europljanin koji je kušao slatku ledenu smjesu;
- Godine 1774. londonski ugostitelj Philip Lenzi (očito podrijetlom Talijan) u njujorškim je novinama oglasio prodaju Ice Creama;
- Godine 1846. Nancy Johnson izumjela je aparat za pravljenje sladoleda - sličan onome koji danas možete vidjeti u malim slastičarnicama
- Masovna proizvodnja sladoleda u Americi počela je u Baltimoreu 1851. godine, a Jacob Fussel smatra se "kraljem američkog sladoleda";
- Zamrzivač za sladolede usavršen je 1926. godine;
 - Jestiva čašica za sladoled debitirala je 1904. godine na Svjetskom sajmu u St. Louisu;
- Prvi čovjek koji je patentirao stroj za pravljenje korneta spominje se Italy Marochiny, sladoledar s Wall Streeta. Naime on je prodavao slastice u čašama za piće, koje su bile prilično nepraktične pa su se često lomile i nakon svake upotrebe trebalo ih je prati, a neki bi jednostavno sa čašicom u rukama odšetali dalje. I tako je lukavi Talijan odlučio načiniti jestive čašice od vafla koje su se još tople, savijale u oblik stošca. Ubrzo je znatno povećao prodaju, te s povećanim zahtjevima tržišta odlučio ubrzati proces izumom stroja s kalupima;
- Prvi sladoled na štapiću zvao se Eskimo Bar, a smislio ga je vlasnik sladoledarnice iz Iowe, Chris Nelson. Naime, Nelsona je u proljeće 1920. godine inspirirao maleni neodlučni kupac koji nikako nije mogao odlučiti hoće li sladoled ili čokoladicu. Ujedinivši oboje, zasigurno je "olakšao život" mnogim neodlučnim kupcima;
- Prvi sladoled na štapiću preliven čokoladom napravljen je tek 1934. Godine;

- Godine 1899. Francuz August Gaulin izumio je homogenizator (stroj za izradu sladoledne smjese);
- Sladoled na štapiću slučajno je "otkrio" jedanaestogodišnji dječak Frank Epperson jednoga zimskog dana na terasi zaboravivši čašu soka u kojoj je ostavio štapić za miješanje. Sljedeći dan našao je zamrznutu poslasticu. Nekoliko godina poslije, točnije 1923. izum je zaštitio u uredu za patente, a do 1928. godine izrađeno je više od 60 milijuna poslastica na štapićima. I tko kaže da djeca nemaju maštu i smisao za posao!

- Zanimljiva je priča o tome kako je sladoled postao probrana delicija Englezima. Naime, na bogatom banketu engleskog kralja Charlesa I. u 17. stoljeću kraljev francuski kuhar pripremio je hladnu kremu koja je nalikovala svježem snijegu, no bila je kremasta i slatka. Nova slastica postigla je golem uspjeh, a ljubomorni Charles odlučio je recept kuhara zadržati u tajnosti. Priča se da mu je platio pozamašnu svotu novca kako bi osigurao ekskluzivno pravo na to da se ta delicija servira jedino na njegovim banketima. No kako je poslije egoistični kralj pao u nemilost i završio tragično, tako kuhareva obveza više nije imala smisla i recept se brzo proširio među pukom.

Objavljeno u časopisu Zdrav život br. 6, 2008.

Pripremila: Uppt, Mirela Vidović,

Uppt, lipanj 2014. (Up Dated)