Namirnice

Limun (citrus)

Detalji

Objavljeno Subota, 30 Travanj 2011 19:39

Hitovi: 3723

Blagodati limuna

Pročitajte pozorno ovaj prijevod s francuskog o liječenju raka prema obavijesti Instituta za zdravlje u Baltimoru, USA (Institut de Sciences de la Santé; L. L.L., 819 N. Causez Street, Baltimore, MD 1201.)
 

Limun (citrus) je čudotvoran prizvod za ubijanje kancerogenih stanica, 10000 puta snažniji od kemoterapije.

Objavljeno mojnet.com/25.01.2011.  

Zahvaljujem posjetiteljicama naših web stranicama i prijateljicama Branki, Sanji, Vesni, Ines, Vjerani, Karolini, Nadi, Gordani  i Sonji što su dostavile ovaj tekst za naš web! 

Uppt, 02.05.2011.  

Paprika

Detalji

Objavljeno Nedjelja, 16 Svibanj 2010 14:32

Hitovi: 11116

(Capsicum annuum)

Ostali nazivi: Crveni papar, Paparata, Piperka, Turski papar;

Porijeklo 

Pradomovina paprike je tropska Amerika, određenije – Meksiko i Guatemala. Sjemenke jedne vrste paprike pronađene su u grobovima starih Peruanaca, što je dokaz o postojanju toga povrća još od (pra)davnine.

Za prijenos paprike iz Amerike u Europu zaslužan je Kristofor Kolumbo. Naime, 1494. godine dr. Chanca, liječnik iz Sevilje, koji je pratio Kolumba na njegovom dugom putovanju do Amerike, prvi je (nakon povratka u Španjolsku) opisao plodove paprike – tadašnjim Europljanima nepoznate biljke. Međutim, trebalo je proći čak čitavo jedno stoljeće da paprika prijeđe put od ukrasne biljke do korisnog povrća i pojavi se na stolovima Europljana kao dio ukusne i korisne hrane.

Nakon ukrašavanja vrtova ili kao dekoracija stolova, paprika je konačno postala ono što i zaslužuje – visokovrijedna namirnica. Paprika je prvorazredno ljekovito povrće.

Smatra se da plodovi paprike, zbog svojih antioksidanata i djelotovnih tvari, produžuje život.  Svjetleće zelene, crvene ili  žute paprike obožavaju tropske krajeve i vlažno-toplu klimu, jer njihovo podrijetlo je iz srednje i južne Amerike. U međuvremenu njihov uzgoj raširio se na područje Sredozemlja te sjevernu Arfiku i Aziju.

Danas je poznato oko 200 različitih vrsta paprike koje možemo razlikovati po obliku (okrugla, stožasta, duguljasta) i prema boji (zelena, žuta, narančasta).

U našim krajevima paprika daje plodove jedanput godišnje, a u tropskim krajevima više puta tijekom godine, s obzirom na drugačije klimatske uvjete.   

Opis

Kad bi smo se pitali koji je najbogatiji izvor vitamina c, odgovor bis e sam nemetnuo – vitamin C! No, prevarili bismo se.

Tradicionalno slaveljene izvore vitamina C u agrumima, paprika dvostruko nadmašuje te «drži korak» sa bogatimm bobicama borovnice. 

Količina C vitamina u paprici ovisi o sorti te podneblju u kojem se uzgaja.  No bez obzira količina vitamina C u njima varira od  40 do čak 400 mg.

Kod nas u našim domaćim sortama prosječna količina vitamina C iznosi oko 110 mg. 

Energetska vrijednost paprike je niska (od  30 – 45 kcal) što ovisi o sortama (nešto niža kalorijska vrijednost je u mesnatim zelenim paprikama) također je botaga vitaminima (C, B, E i A) i mineralima  (kalij, fosfor, željezo i cink) koji su sadržani u njenom mesnatom dijelu. 

Pored svih svojih nutritivnih vrijednosti, papriku ipak svrstavamo u namirnicu najviše cijenjenu zbog svog bogatstva vitaminom C iako ne treba zanemariti i ostale njene nutritivne vrijednosti.

Naime, našim je stanicama vitamin C potreban cijeli dan za brojne kemijske metaboličke procese. Vitamin C je aktivna tvar koja izuzetno snaži imunitet, te je važan za djelovanje naših žlijezda. Paprikom (npr. 1 plodom) akumuliramo dostatnu količinu vitamina C  kojeg bi inače uzeli s više namirnica odjednom! 

Međutim, paprika ima još jednu osobinu, a to je da kiseljenjem ili dubokim zamrzavanjem u hladnjaku njena hranjjiva vrijednost se ne mijenja, a količina vitamina C gotovo je ista kao i u svježoj.  

Pored vitamina C, paprika sadrži:

1)      kapsaicin najvažnija djelotvorna tvar koja zajedno sa vitaminom C, djeluje preventivno u obrani organizma od infekcija, te spriječava poremećaj prokrvljenosti;

2)      bogata je biljnim pigmentima karotenima (provitamin A) potrebnim za zaštitu sluznice, zdrave oči i vitalnost stanica);

3)      vitamine grupe B (B1,B2, B6) i nijacin – potrebnim za metabolizam bjelančevina;

4)      sadrži ugljikohidrate (5,3-8,0%);

5)      bjelančevine (1,2-1,5%);

6)      sadrži minerale, kalcij, fosfor, željezo i kalij čiji je postotak nešto veći u svježim crvenim paprikama;

7)      bogata je elementima u tragovima, osobito cinkom (važnim u održavanju hormonalne ravnoteže i funkcioniranje moždanih stanica);

8)      energetska vrijednost paprike na 100 g mijenja se od sorte do sorte. Crvena svježa paprika ima cca 45 kcal, dok zelena mesnata ima cca 28 kcal;

9)      sadrži dosta celuloze, tako da je teško probavljiva, te se ne preporuča osobama koje imaju probavne smetnje, ali zato je izuzetno dobra namirnica pri smanjenju prekomjerne težine, jer dugovremeno daje osjećaj sitosti. 

Ljekovitost paprike 

Ljekovita svojstva paprike poznata su od davnina, a široka upotreba i njena rasprostranjenost kao i priprema na mnogo načina govori o njenoj izuzetnojvrijednosti. 

Novija istraživanja pokazala su da kapsaicin može smanjiti rizik razvoja raka prostate (stručni medicinski časopis Aerzte-Zeitung).

Japanski istraživači su proveli klinička ispitivanja i utvrdili da je zajutrak koji je sadržavao kapsaicin,  23 % povećao potrošnju energije za probavu hrane; dodatak crvene paprike eksperimentalnim obrocima također je povećao i oksidaciju masti. 

1)      štiti organizam od infekcija svih vrsta, te održava imunitet i daje energiju organizmu;

2)      pomaće kod poremećaja prokrvljenosti;

3)      velika koncentracija kapsaicina pomaće u prevenciji raka prostate;

4)      doručak koji sadrži paprike (kapsaicin) povećava za 23% potrošnju energije za probavu hrane;

5)      jača srce i krvotok;

6)      djeluje preventivno protiv migrena (kapsaicin);

7)      jača sluznicu čitavog tijela;

8)      pomaže osobljelima od ateroskleroze, jer njezin sastav citrin povoljno utječe na popustljivost kapilara i čini ih elastičnima;

9)      paprika svojim ljuckastim okusom povećava nivo histamina u krvi koji služi kao obrambeni sustav organizma za reumatska oboljenja;

10)   poboljšava snagu vida;

11)   aktivira izmjenu tvari u metabolizmu bjelančevina; (skupina vitamina B);

12)   pojačava aktivnost žlijezda; (cink);

13)   poboljšava sposobnost koncentracije i povoljno djeluje na stres (vitamin C);

14)   otklanja želučane smetenje i poremećaje probave, održavajući sluznicu crijeva zdravu;

15)   pomaže pri smanjenju tjelesne težine radi svoje nutritivne vrijednosti i dosta celuloze (prvenstveno u kori) koja se duže zadržava u crijevima i tako daje dugotrajniji osjećaj sitosti;

16)   pušačima se obavezno savjetuje uzimanje 1 paprike djevno, radi potrebe nadoknade vitaminom C, koji se kod pušača sa svakom cigaretom smanjuje;  

Upotreba u kulinarstvu 

Paprike svojim zelenim, crvenim i žutim plodovima ne samo da unose obilje kvalitetnih nutrijenata u naše jelo, već i pregršt prirodnih boja, koje se mogu kombinirati sa različitim namirnicama i tako estetski i vizualno obogatiti naš stol.  

Papriku je zapravo najbolje uzimati u svježem, sirovom stanju, jer je tako njihova vitaminska iskoristivost najbolja. Međutim, naše kulinarske  tradicije još uvijek papriku prepoznaju najviše kao zimsku preprehranu («filana paprika» ili pečena sa češnjakom), no trebalo bi naći kompromis i uzimati papriku u svim oblicima i u svim kombinacijama i sa drugim namirnicama! 

Papriku se također i najviše prepoznaje kao začinski ljuti dodatak jelima, odnosno po žestini i jačini njenog okusa. Tako na tržište dolaze razne vrste začinskih paprika od slatke, poluljute i ljute paprike, te posebnih vrsta «chilli» papričica za pripremu specifičnih jela i priloga («meksičke tortilje» te «chilli umaka»). No, u svakom slučaju ne treba pretjerivati sa ljutom paprikom kao začinom! 

Savjeti:

1)      Ukoliko papriku jedete sirovu (a to je najbolji izbor), ili kao dodatak salatama, plodove narežite tek kratko prije nego ih stavite na stol i začinite s malo maslinovog ulja. Na taj način ćete tijelu osigurati veću iskoristivost dragocjenog beta-karotena.

2)      Dovoljan je jedan obrok svježih paprika kako bismo pokrenuli organizam i oživjeli stanice.

3)      Najukusniji su debeli i čvrsti plodovi.

4)      U našim trgovinama ima velik izbor svih vrsta paprika, a najviše dolaze iz balkanskih zemalja, Italije i Španjolske.

5)      Ukoliko osobe imaju zdravstvenih problema s gušteračom i jetrom, neka ipak izbjegavaju ovu namirnicu. 

Posebno preporučujemo uvrstiti papriku u svakodnevne obroke radi svih njezinih nutritivnih svojstava a posebno radi osvježavajućeg djelovanja koje ima na naš organizam. Posebno je intresantno da se ona kao sirova može konzumirati sa nizom ostalim namirnica (osobito u kombinaciji sa posnim kravljim sirom, te orašastim plodovima), koje neće narušiti tjelesnu težinu, a pomoći će da se bolje osjećamo i u programima pri smanjenju suvišnih kilograma. 

Uppt, Up Dated, kolovoz 2014./Pripremila: Mirela Vidović 

Izvori podataka: 

a) Knjiga: «Ljekovitost voća i povrća – Hrana koja liječi», K. Oberbeil i dr. C. Lentz, Zagreb, Veble Commerce, 2004. 

b) Knjiga: «Vegetarijanska kuhinja», Ljubomir  i Marija Grubor,  Zagreb, SNL. 1989. 

c) Objavljeni podaci sa sa web stranica http://www.hah.hr/images/data/Paprika.jpg

PREPORUČENI RECEPTI 

Salata (autoska slika navedenog recepta):

Paprike punjene svježim sirom, autorska slika (Mirela)

Svježe paprike punjene sirom i orasima;

Crvene paprike s porilukom;

Heljda

Detalji

Objavljeno Utorak, 26 Listopad 2010 18:14

Napisao/la Mirela Vidovic

Hitovi: 17624

(Lat. Fagopyrum esculentum), eng. buckwheat; 

"Medonosno bilje"

"Saracensko žito"

Ostali nazivi: ajda, eljda, hajda, helda, jeljda;

Heljda je sjeme biljke Fagopyrum esculentum. Ime je dobila po grčkoj riječi fagus što u prijevodu znači bukva, te riječi pyros - pšenica. Iako se često pogrešno svrstava u žitarice (zbog sličnosti u pripremi i nutritivnih vrijednosti), ubraja se u jednogodišnje zeljaste biljke iz porodice dvornjača (Polygonaceae).

Zrno heljde je vrlo bogato hranjivim sastojcima, a po vitaminskom sastavu sliči žitaricama (dakle, bogato je vitaminima B skupine). 

Heljda je u Europu prenesena iz Azije u vrijeme križarskih ratova u 15. stoljeću, pa se  primjerice u Francuskoj, heljda i danas naziva «saracensko žito». 

Danas se najviše uzgajau stepskim predjelima Rusije, gdje je omiljena osnovna namirnica. Čak 905% svjetske proizvodnje čini proizvodnja u Rusiji. Inače usprkos svom robusnom vanjskom izgledu, heljda je vrlo osjetljiva tako da uopće ne podnosi nikakve kemikalije, te može uspijevati samo na gotovo potpuno nezagađenom tlu. Iz tog razloga i polja zasijana heljdom donose relativno nizak prinos (u prosjeku oko 6mtc po hektaru) pa je i to jedan od razloga stalanog deficita ove tražene žitarice i namirnice! 

Na našimm područjima uzgaja se u Sloveniji i Međimurju (gdje se smatra posebnim gurmanskim specijalitetom i priprema po posebnim receptima), Bosni, a nešto manje u istočnim krajevima Srbije i Makedonije.

Djelotvorne tvari 

Heljda ima jednu vrlo zanimljivu osobinu koju nema ni jedna druga žitarica. Na zeljastoj stabljici razvija se i do 2000 krupnih mirisnih, bijelih, ružičastih i crvenih cvjetova složenih u grozdaste cvatove vrlo bogate nektarom. Cvjetovi se razvijaju neujednačeno tako da vrijeme cvatnje traje i do 30-tak dana. Stoga poljoprivrednici koriste tu prirodnu simbiozu pčela i heljde dvojako: dovoze košnice pčela u cvatuću heljdu, pa istodobno dobivaju izvrstan med i povećavaju prinos heljde maksimalnom oplodnjom, koja može biti i do 50% veća od one bez pomoći pčela! 

Zrno heljde vrlo je bogato hranjivim sastojcima (na 100 grama ima cca 350 kcal!), mineralnim solima i vitaminima. Najbogatija je ugljikihidratima /72,9%), bjelančevinama (11,7%), te biljnjim uljem (2,4%). Od mineralnih sastojaka najbogatija je kalijem (448 mg%) i fosforom (282 mg%) te kalcijem (114 mg%), te sadrži rutin, biljni flavonoid. 

Rutin 

Niti jedna druga žitarica nije bogata rutinom kao heljda (nalazi se u zeljastoj stabljici). Ovaj flavonoid  aktivira zaštitni mehanizam u stanicama krvotoka u našem organizmu. Bez rutina (biljna zaštitna tvar) sitne kapilare u vezivnim tkivima postaju porozne, šire se, a krvna plazma prodire u okolna tkiva.   Flavonoid rutin mora biti nataložen u stanicama kako bi mogao «štititi» vitamin C od oksidacije (slobodnih radikala). Rutin pored toga ima i ljekovita svojstva u čitavoj prirodi, od najmanjeg kukca do ljudi, jer flavonoidi poput rutina zaštitna su sredstva protiv bakterija!  

Ljekovitost heljde 

Zbog tog svog specifičnog sastava heljda je namirnica koja se preporučuje kod:

a)      bolesti vena, proširenih žila i pucanja potkožnih kapilara;

b)       pomaže kod krvarenja desni i krvarenja iz nosa;

c)       jača vezivna tkiva i  ublažava hemeroide;

d)      štiteći srce i krvne žile također sudjeluje u snižavanju lošeg (LDL) kolesterola;

e)      pospješuje prokrvljenost tkiva;

f)       posebno je preporučljiva djeci jer spriječava probavne tegobe i smetnje (lako probavljiva);

g)      spriječava reumatska oboljenja i artritis;

h)      jača imunitet;

i)        kompletno regulira krvotok; 

Heljda u kulinarstvu 

Mnogi heljdu zbog gastronomskih osobitosti više cijene od riže i koriste je pri pripremi namirnica kojima je osnovni sastav ili dodatak riža (sarma, punjena paprika, razna rižota, pudinzi i slično).

Zrno koje se koristi za ljudsku prehranu je trokutastog oblika, može se kuhati kao riža, oguliti i onda pripremiti u obliku heljdine kaše (za juhe i popečke), ili se može samljeti i na taj se način dobije kvalitetno brašno za pripremanje palente ili vrlo ukusnog kruha i peciva (kao dodatak brašnu drugih žitarica).   

Također radi svoje lake probavljivosti preporučuje se djeci, starijim osobama i osobama koje imaju problema s probavom.  Iz toga razloga preporučujemo za doručak Musli od heljde!! 

Savjet: kada se pšeničnom brašnu dodaje heljdino, tijesto postaje nježnije kao da je u njemu dosta maslaca.  

Zaista je prava šteta što se ova vrijedna i zanimljiva žitarica zapostavlja i zapravo još dan danas nije potpuno prepoznata. Nadamo se da će ljubitelji heljde (osobno sam ja jedan od tih, umjeto riže najčešće koristim heljdu a isto tako kao dodatak raznim salatama!!), kulinari i gastronomi te svi poklonici zdrave prehrane promovirati ovu hvalevrijednu i kvalitetnu namirnicu! 

Uppt, 26.10.2010./Mirela

Na našim stranicama u rubrici Recepti  preporučujemo Vam  neke od recepata: 

Musli od heljde;

Krem juha od heljde;

Heljda u umaku od maslina s mentom;

Varivo od heljde i graška; 

Ostali recepti od heljde!

Povrće s prosom 

http://www.uppt.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=2653:povre-s-prosom&catid=32:glavna-jela&Itemid=56

Napomena:  Također  se ovaj recept može primijeniti i na povrće s heljdom. Također vrlo ukusno jelo!

Osobna preporuka (Mirela): heljdu upotrebljavam obavezno u kombinaciji s povrćem i dodatak raznim salatama, te također kod različitih jela gdje se dodaje riža (sarma, punjene paprike, ćufte, punjene tikvice i sl.) a također i heljdu dodajem u juhe umjesto tjestenine!

Izvori podataka:

Knjiga: «Ljekovitost voća i povrća – Hrana koja liječi», K. Oberbeil i dr. C. Lentz, Zagreb, Veble Commerce, 2004.

Knjiga: «Vegetarijanska kuhinja», Ljubomir  i Marija Grubor,  Zagreb, SNL. 1989. 

RAJČICE

Detalji

Objavljeno Nedjelja, 16 Svibanj 2010 10:02

Hitovi: 6403

Rajčica i likopen 

Rajčica (Solanum lycopersicum) jedna je od glavnih namirnica mediteranske prehrane. Crveno boja koja rajčici daje prepoznatljivu boju dozrelog ploda potječe od LIKOPENA, biljnog pigmenta, poznatog antioksidansa iz velike skupine karotenoida.

Ovaj pigment se ne uništava kuhanjem i ima afinitet prema masnoći (lipofilan). Stoga njegova antioksidativna vrijednost  ostaje očuvana i u prerađenim proizvodima od rajčice u kombinaciji sa uljem(kečap, umaci od rajčice), ali i u juhama te varivima kojima je dodat pire od rajčice.

To drugim riječima znači da ga možemo koristiti tijekom cijele godine. Druga važna značajka je da nije termo labilan, pa se kuhanjem ne uništava. 

Ljekovitost rajčice je višestruko potvrđena i savjetuje se kod: 

1.bolesti prostate(antioksidativno djelovanje likopena)

2.pomaže u snižavanju kolesterola i triglicerida (bogatstvo kalija)

3.pomaže izlučivanje želudačnih i crijevnih sokova)

4. povoljno utječe na prirodni obrambeni sustav tijela(imunitet)

5.ima povoljan učinak na cirkulaciju i reguliranje tlaka ( svježi plod i sok bez začina i soli)

6. učinkovita je i pomaže kod upalnih bolesti kože i živčanog sustava(sadrži vitamin B1, provitamin A, a svježa i C vitamin),

Za one kojima okus rajčice ne odgovara, likopen mogu naći i u drugim  plodovima , a najviše u ga ima u plodovima kao što su : lubenica, crveni grejp, marelice, papaja. 

Zbog svih blagodati koje dobivamo konzumiranjem sirove rajčice ili njezinom pripremom na razne načine ona je sastavni dio mnogih jela i sastavni dio mnogih kuhinja diljem svijeta.

Autor: Slađana Divković, dr. med.Dopredsjednica Udruge,

ACU Medic centar Zagreb ,J.Šižgorića 19 (Špansko)

Tel: 01 3456 974 , Mob : 091 5801677 

Izvadak iz teksta: «Biljni pigmenti u službi zdravlja»;

Vezani tekst: Dobrobit rajčice; 

Rajčicom do vitkosti;

Rajčica - plod koji je zdraviji ako ga skuhate; 

Rajčice se uspješno bore protiv kobnih bolesti kao što su rak, osteoporoza i kardiovaskularne bolesti, posebno ako su kuhane jer se tako povećava djelovanje likopena. 

Sprječava rak i osteoporozu 

Rajčice se uspješno bore protiv kobnih bolesti kao što su rak, osteoporoza i kardiovaskularne bolesti, posebno ako su kuhane jer se tako povećava djelovanje likopena. 

Američki znanstvenici ustanovili su da je sočno povrće/voće najveći izvor antioksidanta likopena, a za razliku od drugih plodova, njegovo je djelovanje bolje u kuhanim i prerađenim rajčicama. Znanstvenici s National Centre for Food and Safety u Illinoisu dokazali su da likopen sprečava pojavu upalnih procesa i krvnih ugrušaka.  Snažna veza između prevencije raka prostate, srčanih bolesti i osteoporoze pokazala se i u nizu prijašnjih studija.

Dr. Britt Burton-Freeman i dr. Kristin Reimers, koji su proveli istraživanje, smatraju da bi zbog obilja dokaza o korisnosti rajčice liječnici trebaju poticati konzumaciju. Ipak, rajčica se ne bi smjela konzumirati iz konzervi nego iz staklene ambalaže iz koje u sadržaj ne curi umjetni estrogen (koji se inače nalazi u konzervi). 

Uppt, 19.06.2011.