UDRUGA ZA PREVENCIJU PREKOMJERNE TEŽINE

ASSOCIATION FOR OVERWEIGHT PREVENTION

Osnovana je u listopadu 2002. godine.
Naša je želja potaknuti svaku osobu na preuzimanje odgovornosti za vlastito zdravlje, jer se samo znanjem o ispravnom načinu življenja, pravilnom prehranom i fizičkom aktivnošću, može raditi na osobnoj prevenciji.

Namirnice

Bobičastvo voće

Detalji: Objavljeno Nedjelja, 30 Prosinac 2007 18:25; Hitovi: 10415

dr. Slađana Divković

BOBIČASTO VOĆE

Objavljeno u časopisu Zdrav život br. 49/2007;

Bobičastvo voće,

Ljeto obiluje bobičastim voćem, dozrelim na toplom ljetnom suncu: borovnice, maline, kupine, šumske jagode, ribiz i brusnice. Te biljke rastu samoniklo kao šumsko voće, ali i kao kultivirane, pitome vrste uzgojene u vrtovima ili na plantažama. Svojim sočnim, mekanim i ukusnim plodovima odličan su izvor prirodnih vitamina, minerala i enzima.

Bobice su bogate biljnim fenolima, osobito flavonoidima koji imaju jaka antioksidativna svojstva. To su ujedno pigmenti od kojih potječe boja tih plodova i njihov karakterističan okus. Te tvari na neki način imaju ulogu imunološkog sustava biljke i pomažu biljci da dozrije na suncu a da ne "izgori". Svakako da imaju pozitivan učinak i na naše zdravlje. U kombinaciji s antioksidativnim vitaminima (vitamin C, E i provitamin A), koji povećavaju njihov učinak, flavonoidi vežu slobodne radikale i na taj način čuvaju integritet stanice. Stoga se savjetuju za jačanje imunološkog sustava kod slabokrvnosti i umora i za ublaživanje različitih alergijskih i upalnih simptoma.

Bobičasto voće smanjuje rizik od nastajanja nekih vrsta karcinoma, poglavito: želuca, jednjaka, debelog crijeva i pluća. Najviše takvih flavonoida, među kojima je antikancenogeni kvercetin, sadržavaju pokožice ribiza, borovnice i crnoga grožđa.

Osobe s prekomjernom tjelesnom težinom isto tako u svoje jelovnike mogu uvrstiti bobičasto voće koje je niskokalorično, a bogato biološki vrijednim tvarima, važnima za regulaciju metabolizma. Bobice je najbolje konzumirati baš onakve kave ih nalazimo u prirodi: svježe i bez dodatka industrijskog šećera.

Borovnica (Vaccinium myrtillus) sadržava flavonoid antocijan od kojeg potječe modroplava boja bobica. Plodovi su bogati vitaminom C, taninom, jabučnom i limunskom kiselinom. U listu ima arbutina koji pomaže brzom zarastanju rana. U terapijske svrhe koriste se svježe i sušene bobice, sok i ekstrakt biljke sa 25% flavonoida te sušeni list kao čajna mješavina.

Biološki aktivne tvari biljke imaju povoljan učinak na lošu cirkulaciju osobito kod proširenih vena te bolova i žarenja u nogama. Ekstrakt borovnice povećava elastičnost i čvrstoću kapilara i popravlja mikrocirkulaciju pa se savjetuju primjerice osobama s dijabetesom. Klinička ispitivanja talijanskih znanstvenika potvrdila su da utječe na poboljšanje vida (poboljšava prokrvljenost retine) te usporava degenerativne procese na oku kao što je katarakta (siva mrena).

Dokazana je njezina djelotvornost i kod upalnih bolesti sluznice usne šupljine i ždrijela. Sušeni list borovnice koristi se u čajnim mješavinama za liječenje povišenog šećera u krvi, a djeluje i kao blagi diuretik.

Brusnica (Vaccinium vitis-idaea) sa svojim crvenim bobama ujedno je najbogatija antioksidansima (A, C vitamin) i tvarima sa P-vitaminskim djelovanjem. Vitamin P ili rutin poznat je po tome što popravlja prokrvljenost i kapilarnu cirkulaciju. Osim toga bobe u svom sastavu imaju još i jabučnu, limunsku i jantarnu kiselinu, tanine i pektine. U sjemenkama ima oko 30% masnog ulja koje sadržava linolnu i linolensku kiselinu. Listovi brusnice bogati su glikozidima koji djeluju povoljno u terapiji kroničnog katara mjehura i mokraćnih putova.

Sok od bobica savjetuje se preventivno i terapijski kod sklonosti upalama urinarnog trakta jer pomaže u očuvanju pH (kiselosti) urina. Nakon kure od tri tjedna, znatno se smanjuje mogućnost recidiva upala. Tijekom konzumacije u organizmu se izlučuje hipurna kiselina koja sprečava razmnožavanje bakterija, uzročnika infekcije, kao i pričvršćivanje bakterija na površinske stanice sluznice mokraćnog sustava. Skraćuje vrijeme trajanja upala, ublažuje bolove, osjećaj žarenja i druge simptome. Preporučuje se osobama koje pate od inkontinencije ili nose kateter nakon operativnih zahvata na mokraćnom mjehuru, u slučaju povećanja i upale prostate te kod svih slučajeva gdje postoji povećan rizik za infekcije mokraćnog sustava. Također se savjetuje i tijekom trudnoće.

Brusnica dakle djeluje kao prirodni antibiotik, osobito kod infekcija izazvanih bakterijom E. colli, a novija istraživanja pokazuju da aktivne tvari iz brusnice djeluju na uništenje bakterije Helikobakter pylori koja je najveći uzročnik čira na želucu. Čaj od listova brusnice (folium vitis ideae) koristi se kao pomoć kod reume i gihta jer normalizira razine mokraćne kiseline u krvi. Savjetuje se piti 3 šalice na dan u trajanju tri tjedna, a potom načiniti stanku.

Šumska jagoda (Fragaria vesca) zeljasta je trajnica koja se posebno izdvaja svojim mirisom, bojom i okusom. To je omiljeno šumsko voće pastira, planinara, izletnika i drugih ljubitelja prirode. U terapijske svrhe koristi se plod, list i korijen biljke. Jagoda obiluje vitaminom C. Ovisno o vremenskim prilikama, u 100 g ima ga oko 60 mg. Bogata je i nekim vitamina B skupine (B1, B2, B6) te sadržava malo folne kiseline i vitamina E. Od minerala najviše ima kalcija, kalija, željeza, magnezija, fosfora i mangana, dok su listovi bogati taninima.

Korijenje i listovi jagode služe za grgljanje, zaustavljanje proljeva, kod upale sluznice želuca, ali djeluju i kao blagi diuretik u čajnim mješavinama. Svježi plodovi jagode potiču rad jetre i žuči. Pitome jagode, osim vitamina C imaju i mnogo kalija i mangana koji su važni za rast, metabolizam i živčani sustav. Imaju 37 kcal na 100 g. Najukusnije su svježe, dok zamrzavanjem gube dio arome jer u tom slučaju popucaju stanične stijenke. Njihov okus odlično se slaže s mliječnim proizvodima kao što su: jogurt, mlijeko, vrhnje ili sladoled.

Malina (Rubus idaeus) ima zrele plodove koji sadržavaju limunsku i jabučnu kiselinu, tanine, pektin te minerale: kalij, kalcij, fosfor i željezo. U ljekovite svrhe koriste se plodovi i listovi maline. I u plodovima i u listovima ima vitamina A i C. Malina je kao i borovnica prikladna za dijetalnu hranu kod osoba koje imaju dijabetes, kao i kod osoba sklonih upalama sluznice želuca. Čaj od listova maline koristi se zajedno s listovima kupine i jagode kao adstringens, kod vodenaste stolice, upale sluznice crijeva i za čišćenje krvi i zaustavljanje krvarenja. Isto tako se savjetuje kod kožnih osipa i suhoga, nadražajnog kašlja.

Malinov sirup ili čisti nerazrijeđeni sok od maline savjetuje se dati kod povišene tjelesne temperature i groznice, primjerice kod infektivnih bolesti, pa je omiljen poglavito kod djece. Naime, niti jedan drugi voćni sok nema tako uravnotežen stupanj kiseline, slatkoće, mineralnih tvari i koloidnih struktura. Malinov ocat koji se priprema iz 1 dijela malinovog sirupa i 2 dijela vinskog octa, odlično je sredstvo za grgljanje kod upale grla.

Kupina (Rubus fruticosus) je široko rasprostranjena i samo u Europi je poznato nekoliko stotina vrsta. Kupina se kao i malina najviše uzgaja u vrtovima, ali najmirisniji plodovi s karakterističnom aromom rastu kao samonikli grmovi u slobodnoj prirodi, najčešće u šumama. Ljekoviti dijelovi biljke su plodovi, listovi i korijen. Plod od minerala najviše ima željeza, kalija, kalcija, fosfora i magnezija, a od vitamina vitamin C i karoten (provitamin A).

Zreli plodovi koriste se u pučkoj medicini kao dobro sredstvo za jačanje želuca, a budući da djeluju umirujuće, savjetuju se onima koji pate od nesanice.

Čaj od kupinova lišća zbog bogatstva tanina pije se kod proljeva, upalnih bolesti crijeva, kožnih osipa i krvarenja, bolesti probavnih organa. Budući da tanini iz lišća kupine djeluju stežući (vazokonstriktorno), čaj se savjetuje i kod upale grla i glasnica te promuklosti, a isto tako pospješuje izbacivanje sluzi (ekspektorans). Osušen i sitno izrezan korijen kupine, pripremljen kao čaj djelotvoran je kod otoka (edema) bilo koje etiologije.

Crni ribiz (Ribes nigrum) kao vrsta najčešće se koristi u narodnoj medicini iako, ovisno o sorti, bobice mogu biti i žute ili crvene boje. Zreli plodovi bogati su biološki vrijednim tvarima, osobito organskim kiselinama, mineralima i vitaminima. Crni ribiz je najbogatiji vitaminom C i ima ga oko 200 do 230 mg, što je gotovo dva puta više nego u plodu limuna ili naranče. Plod sadržava i dosta vitamina A te neke vitamine B skupine (B1, B3, B6). Neki autori ističu i vrijednost bobica po tome što sadržavaju i rijetki vitamin J (vitamin za pluća), koji je sličan vitaminu C, pa se bobice savjetuju u sprečavanju i liječenju svih oblika infekcija i upala pluća.

Zanimljivo je da zrele bobice bazge (Sambucus nigra) imaju istu tamnoljubičastu boju kao i vitamin J (kojeg ima još samo u limunu). Stoga se plod koristi i prerađen za izradu soka, kompota, pekmeza i marmelada, a od njega se pravi i ocat, vino i likeri.

Od minerala ima najviše kalija, kalcija te fosfora, željeza i bakra. Plodovi crnog ribiza savjetuju se kod iscrpljenosti i slabokrvnosti, za jačanje prirodne otpornosti organizma,za poticanje teka te ublaživanje želučanih i crijevnih tegoba. Listovi crnog ribiza sadržavaju organske kiseline tanin i eterično ulje koje djeluje povoljno na rad bubrega te pomaže kod reumatskih bolesti i gihta.

Grožđe;

Autor: Slađana Divković, dr. med., dopredsjednica Udruge za prevenciju prekomjerne težine

ACU MEDIC CENTAR akupunkture i nutricionizma
Savjetovalište za pretilost i bolesti metabolizma
Slađana Divković, dr. med.
J. Šižgorića 19, Špansko, Zagreb
tel.: 01 345 6974

Up dated, kolovoz 2011.

PREHRAMBENA VLAKNA

Detalji: Objavljeno Četvrtak, 08 Studeni 2007 21:58; Hitovi: 5274

Biljna ili prehrambena vlakna su tvari koje se nalaze u povrću, voću i žitaricama, ne razgrađuju se u tankom crijevu te prolaze probavni trakt većinom neprobavljena

Opširnije:PREHRAMBENA VLAKNA

ŠPINAT

Detalji: Objavljeno Nedjelja, 04 Studeni 2007 12:18; Hitovi: 8141

Opširnije:ŠPINAT

Tikvice

Detalji: Objavljeno Nedjelja, 04 Studeni 2007 12:22; Hitovi: 15735

TIKVICE

Porijeklo tikvica je čitavo područje od Grčke, Turske, Cipra, Sjeverne Afrike, Španjolske, Italije, Francuske dakle čitavo sunčano Sredozemlje. Postojbina im je Indija, odakle su stigle i u naše krajeve.

Ovo povrće je u međuvremenu postalo tako omiljeno, da ga se uzgaja i u našim vrtovima. U velikoj i raznovrsnoj porodici tikava, izdvajaju se, kao podvrsta, tikvice.

Djelotvorne tvari

Jednako kao i njihova velika rođaka bundeva, tikvice su idealne kod tretmana mršavljenja.

Uz malo kalorija (100 g tikvica ima samo 20 kalorija!!) i razmjerno puno hranjivih tvari, one su izvanredan pratilac dijeta koje će uz njih postati ukusnije, raznovrsnije, i kod kojih se ne treba bojati gubitka hranjivih tvari.

Kao začin uz tikvice uzmite svježe (ili sušeno bilje) estragon (gorušica),origano ili metvicu koja je izvrsna kombinacija za crijevnu floru i probavu i koja daje finu aromu ovom jednostavnom i zdravom povrću.

Kora tikvica bogata je karotenima i magnezijem, zato mlade tikvice ne treba guliti. To je izvrsna kombinacija za izmjenu tvari u organizmu, jer sadržavaju visok postotak vode (93%).

Od ostalih sastojaka, treba izdvojiti vitamine A i C, kalij, fosfor, kalcij, željezo i biljna vlakna. Svi ti sastojci tikvice čine stimulativnim za rad bubrega i izbacivanje vode iz organizma. Tikvice su gotovo u potpunosti iskoristive.

Provitamin A spada u najbrže biološke tvari, jer iz krvi dolazi bez ikakvog zastoja u stanice i zahvlajujući topivosti u mastima, prodire kroz membrane do staničnih jezgri. Ovo potiče djelovanju gena, koji pobuđuju čitav niz procesa izmjene tvari u organizmu.

Stoga tikvice aktiviraju otpornost na stres, tjelesnu i psihičku snagu, živce i mozak, te prije svega sintetiziraju bjelančevine u svkaoj pojedinoj stanici.

Tikvice aktiviraju izmjenu tvari u stanicama, povećavaju sposobnost mozga i sposobnost koncentracije, djeluju smirujuće (magnezij), povećavaju količinu bjelančevina, jačaju mišiće i srce (kalij,magnezij), izlučuju vodu iz tijela, otklanjaju kiseline, izlučuju otrove iz crijeva i vezuju masne tvari, pomažu kod tromosti crijeva, jačaju imunitet i sluznice u tijelu.

Recept Udruge, 2010./m.v.

„Zapečene tikvice a la Bruxelles;

Izvori podataka:

Knjiga Klaus Oberbeil/dr.med.Christiane Lentz/Lijekovitost voća i povrća

Hrana koja liječi, Izdavač Veble Commerce, Zgb. 2004.

Soja

Detalji: Objavljeno Nedjelja, 04 Studeni 2007 12:13; Hitovi: 10189

SOJA

Važnost soje u prehrani

(Lat. Glycine max, eng. soya beans) - se ubraja među najstarije kultivurane biljke u svijetu.

Pradomovina soje je Istočna Azija gdje se uzgajala još unatrag 4000 godina.U Kini se smatrala za jednu od pet svetih žitarica uz pšenicu, rižu, ječam i proso.

Na europski kontinent prenesena je tek u 18.stoljeću ali još uvijek nije izborila mjesto koje joj po biološkim karakteristikama i nutritivnoj vrijednosti pripada.

Sojino zrno za razliku od drugih mahunarki izdvaja visok sadržaj bjelančevina (34,1% zrna).

Soja je jedina biljka koja ima svih 8 esencijalnih aminokiselina bez kojih ljudski organizam ne bi mogao opstati.Po nutritivnoj vrijednosti i iskoristivosti sojine bjelančevine su potpuno jednake bjelančevinama životinjskog podrijetla pa je ona jedina punovrijedna zamjena za meso što je važno u vegetarijanskoj prehrani.

Soja ima 11 puta više bjelančevina nego mlijeko i 2 puta više nego meso ili riba.Za podmirenje dnevnih potreba za bjelančevinama dovoljno je 110 g sojinog brašna.Soja ima manji postotak ugljikohidrata od ostalih mahunarki(33.5%),najviše dekstroze,pa se preporučuje dijabetičarima,ostatak 17,7% čine masti koje sadrže čak 85% nezasićenih masnih kiselina.

Sojino zrno je bogato provitaminom A,te vitaminima B skupine.U manjim količinama sadrži i vitamine C,D.E i K.Od minerala ima kalija, kalcija, fosfora, eljeza više nego pšenica), cinka, bakra, mangana i kobalta.

Po energetskoj vrijednosti 100 gr zrna ima 1692 kJ ili 403 kcal- glikemički indeks je 18.

Ono što posebno izdvaja soju je povoljan omjer kalcija i fosfora (slično kao u našim kostima),te sadržaj cinka koji popravlja apsorpciju kalcija.

Stoga se savjetuje ženama u menopauzi koje su zbog manjka estrogena najosjetljivija populacija na gubitak koštane mase i mineralnu pregradnju kosti.Soja se zbog toga savjetuje u prevenciji osteopenije i osteoporoze.

Sojini proizvodi sadrže lecitin, koji pomaže u razgradnji kolesterola koja se odvija u jetri. Sojin lecitin snižava ukupni i LDL kolesterol i preventivno djeluje na ovapnjenje žila.

Soja je bogata tzv. fitoestrogenima (sastojcima sličnim prirodnim estrogenima) koji pomažu kod hormonalne ravnoteže i ublažavaju simptome menopauze. Pri tome ne izazivaju neželjene estrogenske reakcije.

Soja se može koristiti u obliku sojinih klica koje se moraju prije konzumiranja 5-10 min prokuhati ili lagano propržiti da bi se oslobodio ferment tripsin koji pomaže u probavi bjelančevina. Na tržištu se mogu naći i fermentirani proizvodi od soje: tofu sir, sojino mlijeko (ima manje ugljikohidrata nego kravlje i pogodno je za prehranu dijabetičara), miso i tempeh, te fermentirani sojini umaci - tamari i shoyu (šoju).

No, uz ta sojina jela, razvila se cijela paleta sojinih proizvoda nove generacije u vidu teksturiranih sojinih bjelančevina (sojini odresci, sojine ljuskice i komadići), koje danas u mnogim domaćinstvima sve više zamjenjuju meso, mlijeko i njihove proizvode. Stoga je soja sve više zastupljena u našoj svakodnevnoj prehrani kao nutritivno visokovrijedna namirnica.

Vidi;

Miso (soja, ječam, riža);

Tofu (sojin “sir”);

Autor: dr. med. Slađana Divković, dopredsjednica Udruge;

ACU MEDIC CENTAR akupunkture i nutricionizma,

Savjetovalište za pretilost i bolesti metabolizma,

Vitaminsko-mineralna dijagnostikaJ. Šižgorića 19, Zagreb,

tel.:(01) 34 56 974

GSM: 091 580 1677;

e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.">Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.