Zdravlje

ŠTITNA ŽLIJEZDA

Detalji

Objavljeno Nedjelja, 28 Lipanj 2009 15:15

Hitovi: 19353

ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA ŠTITNE ŽLIJEZDE

Štitna žlijezda, štitnjača (lat. thyroidea) je endokrini (hormonalni) organ i ubraja se u skupinu najprokrvljenijih organa ljudskog tijela.

Smještena je u prednjoj donjoj trećini vrata te poput potkove obuhvaća dišnu cijev (dušnik).
Štitnjača ima oblik leptira koju čine desni i lijevi režanj, a povezani su istmusom (tkivnom premosnicom) koji prolazi ispred dušnika i ispod grkljana. Svaki režanj širok je 20-25 mm i dugačak 40 mm. Volumen štitnjače je od 15 do 30 cm3, a masa normalne štitnjače iznosi od 16 do 25g što ovisi o njezinom funkcionalnom stanju, spolu osobe (žene - 14,5g / muškarci - 18g), hormonskom statusu (za vrijeme menstruacije povećanje obujma i mase za 50%), te veličine osobe.

Hipertireoza (lat. hyperthyreosis), tireotoksikoza je stanje u kojem prevladava prekomjerno stvaranje i izlučivanje hormona iz štitnjače. Glavni pokazatelj ovog stanja je povišena koncetracija hormona štitnjače T3 (>2,33 nmol/L) i T4 (>154 nmol/L) te snižena koncetracija TSH-a (< 0,35 mJ/L). Najčešći uzrok u 70-80% slučajeva je Basedow-Gravesova bolest (difuzna toksična guša).
Radi se o autoimunoj bolesti koja se javlja u mlađih žena i bolest je obilježena difuzno povećanom štitnjačom, egzoftalmusom (buljavim očima) i simptomima hipertireoze. Obilježje je te bolesti prisutnost protutijela (anti-TPO, anti-Tg) koja djeluju na vlastite stanice štitnjače, tako da slično djelovanju TSH-a stimuliraju štitnjaču na pojačano stvaranje i lučenje hormona štitnjače (T3 i T4).
Drugi česti uzroci hipertireoze su: multinodozna toksična struma, toksični adenom i tireoiditisi. Glavna karakteristika multinodozne toksične strume (lat. struma multinodosa toxica glandullae thyreoideae) su brojni čvorovi u štitnoj žlijezdi koji autonomno, bez kontrole TSH-a (hipofize), pojačano luče hormone štitnjače.
Simptomi hipertireoze su: nervoza, nemir, razdražljivost, umor, malaksalost, nesanica, tremor, pojačano znojenje, opadanje kose, lupanje srca (tahikardija), povišen arterijski tlak, mršavljenje, učestale stolice, poremećaj menstrualnog ciklusa,  povećana štitna žlijezda (guša) i pritisak u vratu, egzoftalmus (buljave oči, dvoslike, smetnje vida).Liječenje hipertireoze se provodi na tri načina: medikamentno (lijekovima), radioaktivnim jodom (I-131) i operacijom. Medikametno liječenje se zasniva na uporabi lijekova koji sprečavaju proces proizvodnje hormona štitnjače tzv. tireostaticima. Od antireoidnih lijekova u uporabi su propiltiouracil i derivati tiomidazola (Thiamazol, Methamizol, Carbimazol). Dugotrajno liječenje antireoidnim lijekovima može štetno djelovati na koštanu srž (poremećaj stvaranja krvnih stanica). Često je zbog srčanih smetnji (ubrzanog rada srca) potrebno uključiti i tzv. beta adrenergične blokatore (Propanolol, Atenolol i sl.).
Slučajevi kod kojih dugotrajno liječenje antireoidnim lijekovima nije dovelo do normalizacije hormona zahtijevaju nastavak liječenja radioaktivnim jodom ili operacijom.

Hipotireoza (lat. hypothyreosis) je stanje smanjene funkcije štitne žlijezde. Glavni pokazatelj ovog stanja je snižena koncentracija hormona štitnjače, T3 (<0,75 nmol/L) i T4 (5,00 mJ/L). Smanjena funkcija štitnjače uzrokuje nedostatak hormona koji dovodi do usporavanja metabolizma u stanicama, tkivima i cijelom organizmu. Najčešći uzrok hipotireoze je Hashimotov tireoiditis (kronični limfocitni tireoiditis ili limfomatozna struma).
To je autoimuna ili autodestruktivna bolest kod koje zbog poremećenog imunološkog sustava dolazi do kronične (dugotrajne) destrukcije tkiva štitnjače uz posljedično popunjavanje defekta fibroznim (ožiljnim) tkivom i limfocitima.
Za bolest su karakteristična pozitivna protutijela na tireoglobulin, anti-Tg (>34 J/ml) i tireoidnu peroksidazu, anti-TPO (>12 J/ml). Češća je kod žena i učestalost raste s dobi.  U početku bolesti može se javiti prolazna hipertireoza zbog naglog oslobađanja hormona iz oštećenog tkiva. Drugi uzroci hipotireoze su: ostale autoimune bolesti (reumatoidni arthritis, diabetes mellitus typI, perniciozna anemia, vitiligo i dr.), ostali tireoiditisi (Riedelova guša, subakutni tireoiditis), trudnoća, litij (manično-depresivna bolesti), dob (10% svih žena starijih od 50 g. imaju hipotireozu) te stanja nakon liječenja radioaktivnim jodom ili operacijom. S

imptomi hipotireoze su: slabost, pospanost, umor, depresija, pomanjakanje koncetracije, usporen ritam srca (bradikardija), neuredne i bolne menstruacije, smanjen apetit, debljanje, promuklost, zatvor, blijeda i suha koža, podbuhlo lice, zadebljan jezik, natečene ruke i stopala, miksedem (generalizirani otok).Nedostatak hormona u dječjoj dobi izaziva izrazito usporen mentalni i psihofizički razvoj (bolest se zove kretenizam).Liječenje hipotireoze se zasniva na hormonskoj supstitucijskoj (nadomjesnoj) terapiji levotiroksinom (Euthyrox, Vobenol, Novothyral, Eltroxin, Thyrex) u dnevnoj dozi od 25 do 250 ug.
 

DIJAGNOSTIKA

Za svaki početak dijagnostičke obrade bitna je iscrpna osobna anamneza o svim smetnjama (simptomi hiper ili hipotireoze, promuklost, smetnje gutanja, gušenje i dr.) i navikama, o dosadašnjim bolestima te obiteljskoj anamnezi.
Klinički pregled se započinje inspekcijom (pogledom se mogu uočiti veći čvorovi na vratu, buljave oči te asimetričnost jedne strane vrata) nastavlja indirektnom laringoskopijom (ILS/ otorinolaringolog zagrijanim ogledalcem kroz usta promatra funkciju, odnosno gibanje glasnica/ jer svaki poremećaj funkcije glasnica može pobuditi sumnju na tumor štitnjače koji pritišće povratni živac) i na kraju završava palpacijom, manualnim pretraživanjem štitnjače (je li štitnjača povećana, čvorasto promijenjena i kakve je konzistencije) i vrata (jesu li povećani limfni čvorovi vrata).

LABORATORIJSKI TESTOVI

Laboratorijski testovi koji se koriste u dijagnostici bolesti štitnjače mogu se podijeliti u dvije glavne skupine testova: testovi procjene funkcije štitnjače (T4, T3, fT4, fT3, TSH i TRH test) i testovi za otkrivanje uzroka bolesti (anti-TPO, anti-Tg, Tg i kalcitonin). Glavnina hormona štitnjače vezana je za proteinske nosače zbog čega govorimo o ukupnom tiroksinu (T4) i ukupnom trijodtironinu (T3). Ponekad, da bi bili precizniji, mjere se hormoni koji su u slobodnoj formi u krvi fT4 (slobodni tiroksin) i fT3 (slobodni trijodtironin). Kada su ovi hormoni povišeni, govorimo o hipertireozi (pojačanoj funkciji), a kada su sniženi o hipotireozi (smanjenoj funkciji). TSH ili tiroid stimulirajući hormon je hormon kojeg luči hipofiza (dio mozga) pa njegova niska razina u krvi govori o hipertireozi, a visoka razina o hipotireozi.
Pri utvrđivanju uzroka bolesti štitnjače pozitivni testovi anti-Tg i anti-TPO ukazuju na autoimunu bolest (Thyreoiditis chronica Hashimoto ili Morbus Basedow-Graves). Određivanje tireoglobulina (Tg) i kalcitonina od velikog je značenja za praćenje operiranih karcinoma štitnjače, što znači da Tg ukazuje na mogućnost prisutnosti metastaza ili povratak bolesti (papilarni ili folikularni karcinom), a viši kalcitonin na metastaze ili povratak medularnog karcinoma.

ULTRAZVUČNA PRETRAGA

Ultrazvuk štitnjače je osjetljiva i jednostavna metoda za prikaz građe štitnjače, njezinog anatomskog smještaja, veličine i oblika, pri čemu se mogu vidjeti bilo koje promjene koje odstupaju od normalne građe (čvorovi, ciste, upalne promjene, tumori). Za ultrazvučni pregled nije potrebna nikakva priprema, izvodi se jednostavno i brzo, nema štetnog djelovanja te se može primjenjivati kod svih bolesnika, uključujući malu djecu, trudnice i nepokretne osobe.

CITOLOŠKA PRETRAGA

Citološka punkcija pod ultrazvučnom kontrolom danas je jedna od najvažnijih dijagnostičkih pretraga čvorova u štitnjači. Za uspješnost i pouzdanost citološkog nalaza, osim iskustva citologa, važno je uzimanje "pravog" uzorka tkiva i to tako da se pod ultrazvučnom kontrolom uvede tankla igla do mjesta gdje se aspirira željeni materijal (bol pri izvođenju punkcije bolesnici opisuju kao identičnu onoj pri vađenju krvi iz vene).

SCINTIGRAFIJA ŠTITNJAČE

Scintigrafija štitnjače je nuklearnomedicinska pretraga, tj. slikovna metoda za prikaz anatomije i fiziologije štitne žlijezde gama kamerom, u svakodnevnoj dijagnostici najčešće uz intravensku primjenu  radiofarmaka tehnecij-99m pertehnetata. Scintigrafijom se dobivaju podaci o veličini i položaju štitnjače, funkcionalnom stanju čvorova, rezidualnom tkivu nakon kirurškog zahvata, ili eventualnom ektopičnom tkivu. Normalna štitnjača ima oblik leptira (dva režnja  su povezana tračkom tkiva, istmusom). Difuzna hipertireoza štitnjača scintigrafski je prikazana kao uvećana, jednakomjernog  rasporeda nakupljanja aktivnosti i intenzivnijeg je prikaza.

RADIOLOŠKE PRETRAGECT (kompjutorizirana tomografija) i MR (magnetska rezonancija) su pretrage koje se koriste: kod velikih tumora radi ocjene proširenosti tumora na okolne organe, kod velikih retrosternalnih struma za dobivanje boljeg uvida u opseg suženja i pomaka grkljana, dušnika i jednjaka; te kod zloćudnih tumora daju odgovor o nazočnosti metastaza u limfnim čvorovima medijastinuma.
 
Više i opširnije o štitanjači pogledajte na portalu POLIKLINIKE LEPTIR - http://www.poliklinika-leptir.hr/ostitnjaciKONTAKT: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.%20" target="_blank">Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

• < Prethodno
• Slijedeće >