Prehrana

VODA - TEKUĆINA ŽIVOTA

Detalji

Objavljeno Subota, 15 Svibanj 2010 23:00

Hitovi: 4903

Piše: Slađana Divković, dr. med., dopredsjednica Udruge za prevenciju prekomjerne težine

Objavljeno u časopisu Zdrav život br. 47/2007.

Tako primjerice osoba od 65 kg u svom tijelu ima oko 40 litara vode. Mozak (moždano tkivo), poglavito siva masa imaju čak 85% vode. Ostale tvari u organizmu su proteini, masti, ugljikohidrati, minerali.Tjelesna tekućina, koja se dijeli u staničnu i izvanstaničnu, u osnovi je tjelesna voda i u njoj rastvorene tvari.

Stanična tekućina (citoplazma) razdvojena je od izvanstanične tekućine staničnim opnama. Najveći dio tjelesne vode 2/3 ili (40%) tjelesne težine je u stanicama, a 1/3 ili (20%) je izvan stanica. Ostatak čini vaskularna tekućina (plazma) i ekstravaskularna tekućina (tekućina u probavnom traktu, cerebrospinalna tekućina, tekućina u očnim komorama i dr.). Osobe s prekomjernom težinom imaju manji postotak vode (40 do 50%). U stalnoj tjelesnoj vodi više je rastvorenih masti, proteina i ugljikohidrata i automatski manje vode. Žene u odnosu prema muškarcima imaju više masnog tkiva i manji težinski postotak vode.

Sadržaj vode u organizmu mijenja se sa životnom dobi. Starenje je praćeno smanjenjem sadržaja vode u organizmu (sušenje organizma), a manje je izražen i osjećaj žeđi pa starije osobe zaborave popiti vodu.Zašto nam je voda toliko važna?

Voda je otapalo i medij kojim se prenosi najveći dio hranjivih tvari i minerala, ali i odnose razgrađeni proizvodi metaboličke izmjene tvari. Dakle, svaka tjelesna funkcija nadzire se i regulira prema dotoku vode. Temeljna jedinica našeg organizma je stanica. Građa stanične opne upućuje na to da joj je najpotrebnija voda, a njezine su pore upravo najpropusnije za vodu.Voda je najvažnija za održavanje normalnog obujma stanice kao i za elektrolitski sastav stanične tekućine koja je u osnovi razblažena otopina kalijevih soli. Kalij je glavni kation stanične tekućine i za meka tkiva je isto što i kalcij za čvrsta (kosti).

Voda se stalno gubi iz organizma i taj gubitak mora biti nadoknađen. Bez hrane čovjek može živjeti jedan mjesec, bez vode jedva jedan tjedan. Voda se gubi iz organizma preko kože (isparavanjem, znojenjem), disanjem, stolicom i mokrenjem (1500 ml vode/24 h). Nešto vode stvara se metaboličkim procesima u organizmu (endogena voda) jer hranjive tvari sadržavaju vodik, a njegovom oksidacijom nastaje voda. Metabolizmom se stvori oko 300 ml vode u 24 sata).

ZNAKOVI DEHIDRACIJE (isušivanje) ORGANIZMA pojavljuju se već pri minimalnom gubitku vode od 2%, a oni su: žeđ, umor, nedostatak energije, usporenost, razdražljivost, lošija koncentracija, blaga dezorijentacija (kod starijih osoba). Suha usta posljednji su vanjski znak krajnje dehidracije.

Voda je potrebna za normalan rad probavnih organa (zatvor može biti znak dehidracije), živčanu aktivnost, optimalan rad bubrega, normalnu strukturu hrskavice zglobova i metabolizam kože. U uvjetima dehidracije aktivira se sustav za prioritetnu raspodjelu vode koja je već u tijelu (borba protiv "suše") te dolazi do zadržavanja natrija (tijelo pokušava održati zapreminu vode), stanična opna postaje manje elastična, (kraća na račun lipidnog sloja koji se ponaša kao ljepljiva glina, odnosno čini stanični zid nepropusnim za prolaz vode). Prevelika sinteza masti i njezino odlaganje u stanice zaštita je od dehidracije. Kod dehidracije više se luči histamin - regulator raspodjele vode u organizmu prema načelu prioriteta pa je za preporučiti preispitati dnevni unos vode kod alergija.

Dehidracija negativno djeluje na probavu, krvni tlak i cirkulaciju.

Zbog dehidracije može se pojaviti bol ili žgaravica u želucu budući da je voda nužna za stvaranje sluzi (98% voda) koja neutralizira agresivan učinak želučane kiseline. Bol u organizmu primarno može biti signal lokalne dehidracije pa tek kad uklonimo taj problem, možemo razmišljati o drugim uzrocima boli (upala, degenerativni proces i sl.).

U uvjetima dehidracije mijenja se mehanizam prioriteta protoka krvi (kapilare se zatvaraju), a veće krvne žile smanjuju svoju zapreminu. Aktiviraju se određeni sustavi (renin - angiotenzin) koji uzrokuju povećanje krvnog tlaka. Na koštano - zglobnom sustavu dehidracija se najprije očituje promjenama na hrskavici. Hrskavične površine u zglobovima sadržavaju mnogo vode. Stupanj trošenja hrskavice razmjeran je stupnju dehidracije. Bol koja se pritom pojavljuje može biti pokazatelj nedostatka vode na površini hrskavice zgloba.

Na kraju se površine hrskavice stanje i ogole, zglob se deformira, prokrvljenost slabi pa lakše dolazi do upalne i degenerativne bolesti zgloba. Bubrezima je za njihov rad nužna voda budući da bubrezi stvaraju urin u skladu s količinom dostupne vode. Oni imaju sposobnost koncentriranja mokraće. Intenzivno žuta boja urina (pod uvjetom da se ne uzima vitamin B),može biti znak dehidracije. Normalna boja urina je svijetložuta. Kod manjeg unosa vode i koncentriranijeg urina veća je pojavnost pijeska i kamenaca u bubregu, a češće su i urinarne infekcije.Dovoljan unos vode osigurava optimalnu viskoznost krvi, a samim tim i optimalan učinak enzima koji bolje djeluju u otopinama gdje je ta viskoznost niža. Voda je važna za zdravlje i lijep izgled kože (čuva elastičnost i tonus i usporava isušivanje i starenje kože), a ujedno potiče obnavljanje epitelnih stanica površinskog sloja kože.

Organizam, na neki način, jedino vodu prepoznaje kao tekućinu. Čaj, kava, alkohol, umjetni napici ne mogu nadomjestiti vodu. Oni sadržavaju vodu, ali i neke dehidracijske tvari, primjerice kofein, diuretik koji još dodatno izvuče vodu iz organizma. Okus tih pića (gaziranih sokova) umanjuje potrebu za pijenjem vode.Iako je naš planet Zemlja, zbog količine vode na njemu, nazvan Plavim, samo je 0,26% lako dostupne pitke vode. Hrvatska je po bogatstvu i dostupnosti vodenih izvora peta zemlja u Europi, tako da imamo 20 puta više rezervi vode nego što je godišnje potrošimo.

Koju vodu piti?

Danas na raspolaganju imamo izvorsku vodu, mineralnu gaziranu i negaziranu vodu, vodu iz pipe (stolnu vodu) i sve su prikladne za upotrebu. Izvorska voda - ima izrazito ujednačen odnos kalcija i magnezija. Magnezij relaksira, a kalcij stimulira glatku muskulaturu krvnih žila, crijeva. Izvorska voda dobiva se iz podzemnih ležišta zaštićenih od svih vrsta onečišćenja i njezin sastav i temperatura moraju biti stalni.

Mineralna voda - dobiva se iz podzemnih ležišta. Sadržava mineralne tvari i elemente u tragovima (dio je ciklusa kruženja vode u prirodi). Sastav svake prirodne mineralne vode je specifičan i vezan je za geološku strukturu tla. Takva voda mora biti izvorno mikrobiološki i kemijski čista.

Mineralna voda sa CO2 (gazirana) - savjetuje se u prevenciji i terapiji kroničnih bolesti probavnoga i dišnog sustava te u prevenciji zubnog karijesa. Prirodna mineralna negazirana voda (bez CO2) - ima ujednačen omjer natrijeva klorida i hidrogenkarbonata (HCO3), savjetuje se tjelesno aktivnijim osobama, onima koje se više znoje, primjerice sportašima jer ta voda brzo nadoknađuje gubitak elektrolita.

Stolna voda (iz pipe) - mehanički i kemijski je pročišćena voda koja se dobiva iz podzemnih i površinskih akumulacija pitke vode. Kod nje su dopušteni postupci obrade (taloženje, sterilizacija). Radi poboljšanja organoleptičkih osobina, u osnovnu pitku vodu dodaju se dopuštene kemijske tvari.

Ispravnost stolne vode regulirana je Pravilnikom o ispravnosti vode za piće RH. (Pravilnik o stolnim vodama).

Voda iz pipe obično je dezinficirana klorom pa se savjetuje da neko vrijeme odstoji u vrču (da klor ishlapi i izgubi se njegov miris). Ioni kalcija i magnezija daju vodi karakterističnu tvrdoću koja je jedan od parametara njezine zdravstvene ispravnosti i parametar koji se ujedno stalno kontrolira. Kalcij koji je već otopljen u vodi nije zapreka za njezinu upotrebu nego je ujedno i jeftin izvor kalcija za potrebe organizma.

Koliko vode popiti?

Apsolutni minimum je 6 do 8 čaša od 2 dl vode na dan (ili broj čaša od 2 dl = broju kilograma tjelesne težine podijeljen sa 8). Savjetuje se da od ukupnog dnevnog unosa tekućine 2/3 bude voda. I ne zaboravite! Što više vode pijemo, sporije starimo. Voda je najdostupniji i najjeftiniji lijek čiji svakodnevni unos ne smijemo zanemariti. 

Piše: Slađana Divković, dr. med., dopredsjednica Udruge za prevenciju prekomjerne težine

Objavljeno u časopisu Zdrav život br. 47/2007. 

Što kaže novi Pravilnik o zahtjevima u pogledu kakvoće stolne vode pri proizvodnji i njenom stavljanju na tržištu pogledajte u NN br. 92 pod rednim brojem 10. Pravilnik o stolnim vodama.( Uppt, 30.07.2009.)  

ACU MEDIC CENTAR
akupunkture i nutricionizma
Savjetovalište za pretilost i bolesti metabolizma
Slađana Divković, dr. med.
J. Šižgorića 19, Špansko, Zagreb
tel.: 01 345 6974

• < Prethodno
• Slijedeće >