Kontroverze koje se odnose na proizvod naziva „smeđi šećer“ mogu se naći na raznim forumima , stručnim i manje stručnim člancima na web-u. Isto je izazvalo nekoliko interesantnih polemika i na nacionalnoj televiziji , dnevnim novinama pa i u novinama specifičnog područja objavljivanja.. Upravo zbog ovog potonjeg potrebno je razjasniti nekoliko zabluda koje se navode u članku potonjih novina.
Temeljem upita potrošača i uvida u zabrinutost potrošača u EU , Hrvatska nacionalna televizija u emisiji za potrošače , pokrenula je inicijativu da se prikažu realni rezultati analiza proizvoda koji se na hrvatskom tržištu prodaju pod nazivom „smeđi šećer“ . Proizvode naziva „smeđi šećer„ prati konotacija „zdravih proizvoda „ zbog sastava i tehnologije obrade finalnog proizvoda“. Primjereno prefiksima, zdraviji , bolji ili pogodan za ljude koji su pretili ili koji imaju drugih zdravstvenih problema, raste i cijena . Analize proizvoda pod nazivom „smeđi šećer „ pokazale su da se kalorijska vrijednost neznatno razlikuje od bijelog šećera i da se boja koja je nanesena na površinu „smeđeg šećera“ lako skida a u zasićenoj otopini ostaju bijeli kristali .
Kod pravog mekanog smeđeg šećera , temeljem Codex Stan 212-1999 , ali i specifikacija , pri kristalizaciji saharoze zaostaje mala količina melase ukomponirana u kristal saharoze , šećera i ispiranjem vodom u zasićenoj otopini ostaju svijetlo smeđi kristali .Prema tome kada potošač kupuje smeđi šećer sigurno mu je važno znati , radi li se o surogatu ili bijelom šećeru obojenom melasom ili o šećeru koji nije prošao tehnološki put bijeljenja .
Ovim se opovrgava navod u članku specijaliziranog časopisa da je pristup naših stručnjaka pojednostavljen kao i konstatacija da „slučaj smeđi šećer otkriva nedostatke i nemar unutar institucije koja je zadužena za kompetativna stajališta o ljudskoj prehrani i zdravlju „ i da „ su brzopletim zaključcima potakli javnost da posumnja u vrijednost rada laboratorija HZJZ „. Također da je kalorija „običan energetski pojam“ i da ne govori ništa o sastavu namirnice, pokazuje stvarno površan pristup autora i nepoznavanje osnova hrane i prehrane kao i novih smjernica da se pretilosti kao takvoj stane na kraj.
Prema preporučenom dnevnom unosu prehrambenih tvari (GDA / O.J., E.C. 2008/0028 ) koji se za sada dobrovoljno nalazi na deklaraciji hrane ( ubuduće će biti obveza ), unos kalorija ili energije navodi se na prvom mjestu ( 2000 kcal) , a slijede šećeri ( glukoza, fruktoza , saharoza ) s preporučenim dnevnim unosom od 90 g . PDU za masti je 70 g od toga 20 g za zasićene masnoće, dok je za sol vrijednost 6 g .
Autor članka u specijaliziranom časopisu također sarkastično ustvrđuje da bi prema razmišljanju stručnjaka HZJZ , temeljem kalorijske vrijednosti smatrali maslinovo ulje manje vrijednim nego šećer jer , maslinovo ulje ima veću kalorijsku vrijednost nego šećer . Ne ulazeći u raspravu o polifenolima , zasićenim i nezasićenim mastima i njihovom učinku na organizam , umjerenost unosa prehrambenih tvari kao i njihov odnos bitan je za metabolizam. Neravnomjenim unosom i maslinovog ulja i šećera , dovodi kroz određeno vrijeme do istog rezultata .
Autor se također poziva na bogatstvo mikronutrijenata ( oligolelementi, aminokiseline i sl) u smeđem šećeru ne poznavajući pojam „ prehrambeni profil hrane „ . Jasnije, koliko će se trebati unijeti tog „bogatog“ šećera u organizam da bi te djelatne tvari imale učinak na organizam . Kada postignete optimalnu količinu , optereti se organizam sa unosom šećera toliko da se ugrozi zdravlje , pa prednost unosa oligolemenata više neće biti važna.
U pogledu zakonodavstva , vertikalnih propisa vrijedi Pravilnik o šećerima ..(NN 39/09) i ne utvrđuje propozicije za smeđi šećer pa se isti ocjenjuje po pravilniku o općem označavanju hrane i Codex stanardu . Nama kao potrošačima bilo bi vrlo bitno znati kupujem li pravi smeđi šećer ili aromatizirani obojeni bijeli šećer . I jedan i drugi imaju mjesto na tržištu samo prvi se treba nazivati meki smeđi šećer a drugi šećer s dodatkom šećerne melase pa će tada i laiku biti jasno o čemu se radi .
Osim toga u intenzivnoj poljoprivredi , koriste se razni dodaci koji potiču proizvodnju i štite biljku , što na žalost najviše završava upravo u nerafiniranom šećeru. Također analitički određeni dušik u melasi često se prikazuje da potječe iz bjelančevina a ne iz recimo umjetnog gnojiva.Suprotno tomu rafiniranje ili bijeljenje šećera nosi sa sobom drugu vrstu kemikalija za obradu.
Autori:mr.sc. Marijan Katalenić/objavio: mr. sc. Marijan Erceg, dr. med.
Objavljeno: www.zdravlje.hr/kolovoz 2009.