Namirnice
ZAČINI - KORISNOST ZAČINA (III)
- Detalji
- Objavljeno Utorak, 02 Ožujak 2010 21:48
- Napisao/la Mirela Vidovic
- Hitovi: 12019
Korisnost začina
Prije nego što ćemo govoriti o začinima u kulinarstvu, spomenut ćemo, s obzirom na njihovu mnogostruku korist, upotrebu začina u medicinske svrhe (najstarija upotreba) u smislu mogućnost preveniranja mnogih bolesti današnjice kao što visoki krvni tlak, prehlade, snižavanje šećera, snižavanje masnoća, poboljšanja probave, čišćenje organizma, umirujuće djelovanje, te ostalih zdravstvenih tegoba današnjeg vremena i načina života.
Upotreba u medicini
Ljekovito bilje danas se primjenjuje u medicini za različite oblike liječenja ili prevencije određenih bolesti i tegoba kao spoj tradicije i rezultata moderne medicine. Tako se koriste kao oblozi, tinkture, eliksiri, sirupi (npr. islandsli ličaj, trputac), uvarci (najčešće tvrdi dijelovi biljaka kao što je npr. kora breze, hrasta ili korijen maslačka), tablete (npr. persen protiv nesanice - sadrže valerijanu, ili tablete za srčane tegobe koje sadrže melisu ili matičnjak), macerati (biljke koje ispuštaju sluz kao npr. sljez za liječenje kašnja i dišnih problema), te razne vrste ulja (kantarionovo ulje npr. protiv opeklina, ožiljaka i za poticanje cirkulacije).
Prema njihovoj nutritivnoj i kemijskoj vrijednosti, unošenjem u naš organizam, začini (biiljke) mogu biti:
izvori vitamina i minerala: (kadulja – A vitamin, papričica, komorač, vlasac i đumbir – vitamin C, peršin i kopar – željezo, češnjak – kalcij, kim – kalij, ružmarin – željezo i kalcij itd.);
antioksidansi - izvori A, C, E i Beta karotena (đumbir, anis, peršin, komorač i kadulja);
čistači organizma (diuretici) – koje najčešće koristimo kod detoksikacije organizma i primjene nekih od dijetnih programa prehrane – cimet, kadulja, komorač, kopar, kim, peršin, maslačak, menta, bosiljak;
začini potiču metaboličke procese – tj. svojim eteričnim uljima i kemijskim sastavima (kao npr. «piperin» i «kapsaicin») koja im daju ljutinu i snažniji okus, potiču rad jetre, gušterače i bubrega (papričica, chilli, češnjak, luk, đumbir, timijan, curry, kurkuma, senf, pelin, cimet, origano, majčina dušica) i na taj način ubrzavaju probavu hrane bogate bjelančevinama. Začini također
djeluju karminativno – tj. sadrže sastojak «karminativ» koji pospješuje ispuštanje plinova iz gastro trakta, tj. potiče izlučivanje želučanih sokova koji spriječavaju nadutost, grčeve i težinu u želucu (kopar, komorač, anis, kim, bosiljak, vanilija, cimet, đumbir, kardamon, vanilija).
Začini su također i repelenti – tj. svojim mirisom i kemijskim sastavom odbijaju razne kukce i insekte (npr. lovor, kadulja, timijan, lavanda, bosiljak), pa su ih naše bake često stavljale u blizinu žitarica ili pak brašna.
Začini su se davno prije, a i danas, koristili kao antiseptici, antibiotici, analgetici i protubakterijski kao najstariji oblik liječenja i zaštite zdravlja, jer su njihova eterična ulja i svojstva toliko bili jaki da su mogli blokirati osjećaje boli, a isto tako sadržavaju «fitocide» tvari antibiotskog djelovanja. U tu grupa začina spadaju anis, papar, lavanda, kadulja, limun, curry, kim, komorač, klinčić, hren, češnjak, đumbir, stolisnik, trputac, timijan (majčina dušica), korijander, origano, kurkuma, kadulja, đumbir, crveni luk, čili, češnjak, gorušica (hren).
Ljekovito bilje (u koje spadaju i navedeni začini) danas se primjenjuje u medicini za različite oblike liječenja ili prevencije određenih bolesti i tegoba kao spoj tradicije i rezultata moderne medicine jer su njihove aktivne tvari, izolirane i sintetizirane, osnova su mnogih suvremenih lijekova.
Tako se koriste kao oblozi, tinkture, eliksiri, sirupi (npr. islandsli ličaj, trputac), uvarci (najčešće tvrdi dijelovi biljaka kao što je npr. kora breze, hrasta ili korijen maslačka), tablete (npr. persen protiv nesanice - sadrže valerijanu (gospinu travu) ili tablete za srčane tegobe koje sadrže melisu (matičnjak), macerati (biljke koje ispuštaju sluz kao npr. sljez za liječenje kašnja i dišnih problema), te razne vrste ulja (kantarionovo ulje npr. protiv opeklina, ožiljaka i za poticanje cirkulacije).
Upotreba u kozmetici
Koriste se svi dijelovi biljaka, a najčešće cvjetovi (bazga, hibiskus, lavanda, kamilica, lipa, neven, sljez, smilje, vrijesak, matičnjak), listovi (breza, bršljan, gavez,kopriva, kupina, lovor, maslačak, maslina, ružmarin, origano, peršin, sljez, zeleni čaj, bršljan, čičak, kupina) te plodovi (anis, borovica, brusnica, gorušica, kim, komorač, korijandar, lan, šipak, trnina) za tretmane lica i tijela kao pilinzi, kreme, tonici, losioni, puderi (npr. od cimeta ), za sjaj i održavanje kose, u aromaterapiji (esencijalna ulja) i za osvježavajuće kupke (limun, lavanda, ostali citrusi, ružmarin, anis). Znanje o biljkama daje nam danas mogućnost da kontrolom i njihovim odabirom pomičeno granice njihove upotrebe, što je nekad bilo samo u službi zdravlja i osnovne prehrane.
ZANIMLJIVOSTI:
BIBLIJSKI ZAČINI
Anis – upotrebljavao se u Siriji prije 1500 godina kao napitak.
Bosiljak – uzgajao se kao ukrasna biljka u vrtovima antičke Grčke i Bizanta. Na grčkom «Vasileous» što znači «kralj».
Celer – u staroj Grčkoj njime su ukrašavali pobjednike u igri slavljenja Zausa, a pronađen je u Tutankamonoj grobnici.
Cimet – upotrebljavao se prije 2.800 godina i postoje pisani tragovi o njegovom korištenju.
Češnjak i đumbir - (Kina, poznati od prije 5.000 godina, koristili su se protiv dizenterije)
Kadulja – koristila se u Antičko doba za osvježavanje.
Kardamon – koristili stari Grci i Rimljani kao lijek protiv bolesti želuca.
Komorač – koristili su rimski ratnici radi snage i energije, a rimske dame da se nebi udebljale;
Kopar – koristili stari Egipćani kao dodatak hrani ali i dodatak sredstvima za mumificiranje kao i maslinovo ulje;
Korijandar – najstariji začin, rastao u vrtovima Babilona, spominje se u «pričama iz 101» noći, samljeven pio se kao kod nas kava;
Lavanda – stari Rimljani su je koristili u termama jer «lavare» znači kupati se!
Lovor – prema grčkom mitu, nimfa Pagna odbila se udati za Apolona te su je bogovi pretvorili u lovor; proročica Pitija doslovno je žvakala lovor, a imperator Klaudijer se za vrijeme kuge preselio u lovorovu šumu da ga štiti od bolesti;
Menta – stari Grci i Židovi od nje su radili parfeme i razne mirise;Origano – prema grčkoj riječi «oros» što znači planina i «gamos» što znači sreća, nazvan radi svojih afrodizijačkih svojstava, a vrlo ga se teško pronalazilo jer raste na visokimm područjima i planinskim predjelima;
Papar – ne samo da je bio konzervans već i platežno sredstvo;
Šafran – arapski začin žto znači «žut» (Z'Afran). Najskuplji začin – za 1 kg potrebno je 240.00 cvijetova i 470 sati rada!
Vanilija – porodica orhideja, a zapravo zeleni plodovi koji se vežu u snopiće koji stajanjem pocrne;
Vlasac – upotrebljavao se prije 5.000 godine u Kini kao lijek za prevenciju anemije radi visokog sadržaja željeza;
Timijan (majčina dušica) – najviše upotrebljavan začin, danas u prirodi iskorijenjen te se za potrebe kulinarstva i medicine uzgaja na plantažama. Jaki čaj od majčine dušice ubija želju za alkoholom i izaziva mučninu radi sadržaja «emetika» tvari koja potiče na povraćanje. Stari narodni lijek.
Izvori podataka: internetske stranice, www.suban.hr, wikipedija, knjiga «Začini – povijest jednog iskušenja», Jack Turner;
Pripremila: Uppt/ Mirela Vidović, veljača-ožujak, 2010.
http://www.medikus.hr/gastro/681-zacini-u-medicini.html
Vezani tekstovi: