Zdravlje

BOL - U ZAČARANOM KRUGU PSIHIČKOG I TJELESNOG

Detalji

Objavljeno Četvrtak, 15 Listopad 2009 20:11

Hitovi: 6460

17. listopad – Svjetski dan borbe protiv boli                              

O temi boli i što je bol u  OTV-emisiji «Čovjek i zdravstvena kultura», dana 10.10.2007.g. sa voditeljicom emisije i predsjednicom Udruge gđom. Sonjom Njunjić govorila je gošća i autorica ovog teksta dr. sc. Marijana Braš. 

Suvremena literatura i klinička praksa sve više upućuju na povezanost kronične boli i depresije, na neurobiologijskoj i kliničkoj raziniU novije vrijeme sve više se naglašava povezanost tijela i psihe u gotovo svim bolestima, a možda nigdje u kliničkoj medicini nije tako jasna kao kod bolesnika s kroničnom boli.

I bol ima svoju definiciju

Službena definicija boli Međunarodnog udruženja za proučavanje boli (IASP), koju je prihvatila Svjetska zdravstvena organizacija, je da je bol neugodno osjetno i emocionalno iskustvo, udruženo s aktualnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva, ili opisano u vrijeme takvog oštećenja.   Budući da obuhvaća cijelu osobu, sa značajnim tjelesnim, emocionalnim, socijalnim i duhovnim dimenzijama u nastanku, tijeku i liječenju, u suvremenom svijetu već je nekoliko desetljeća prisutna spoznaja da je u liječenju kronične boli potreban multidisciplinarni pristup.  Stoga ne iznenađuje činjenica da su psihijatri gotovo obvezan dio multidisciplinarnog tima u centrima za liječenje boli u svijetu, te da je edukacija iz medicine boli samostalna supspecijalizacija, ali i sastavni dio specijalizacije iz psihijatrije u mnogim zemljama. 

Nove spoznaje

U svakodnevnoj kliničkoj praksi postoji značajna povezanost boli i psihičkih smetnji, pa je tako bol mogući simptom u gotovo svim psihijatrijskim poremećajima, a velik broj bolesnika s kroničnom boli ima i neku od pridruženih psihijatrijskih dijagnoza. Ta povezanost prisutna je u svim dobnim skupinama, od djetinjstva do starije dobi, s tim da svako od tih razdoblja ima svoje specifičnosti.Suvremena literatura i klinička praksa sve više upućuju na povezanost kronične boli i depresije, kako na neurobiologijskoj, tako na kliničkoj razini. Depresija je mnogo češća kod bolesnika s kroničnom boli nego u općoj populaciji, što je potvrđeno brojnim istraživanjima.

S druge strane, među vegetativnim i tjelesnim simptomima depresije, bol je na drugom mjestu, odmah nakon nesanice. Oko 50% bolesnika s kroničnom boli ima i anksiozne simptome, a oko 30 posto i  prave anksiozne poremećaje. Jednako tako, anksiozni simptomi i poremećaji povezani su s visokom razinom tjelesnih preokupacija i simptoma, pa tako i s boli. Općenito, anksiozne osobe imat će veći intenzitet boli i veća funkcionalna ograničenja u odnosu na one koje nisu anksiozne. 

U posljednje vrijeme intenzivirana su istraživanja o povezanosti kronične boli i PTSP-a (posttraumatskog stresnog poremećaja), što je važno za kliničku praksu s obzirom na velik broj bolesnika s tim poremećajem.

Tako postoji sve više spoznaja o tome da traumatski početak boli negativno utječe na karakteristike boli, korištenje zdravstvene zaštite, raspoloženje i dr.  Ponavljanje traumatskih fenomena u kroničnim bolnim stanjima dovelo je do hipoteze da neki oblici boli funkcioniraju analogno s traumatskom neurotskom simptomatologijom. Klinička praksa upućuje na to da se kronična bol i PTSP često zajedno pojavljuju, uz negativnu interakciju na tijek, ishod i liječenje svakog od njih.S obzirom na starenje populacije, važno je poznavati obilježja kronične boli kod dementnih osoba.

Demencija je sindrom uzrokovan bolešću mozga, obično kroničnog ili progresivnog tijeka, u kojem postoji višestruko oštećenje viših kortikalnih funkcija, uključujući pamćenje, mišljenje, orijentaciju, shvaćanje, računanje, sposobnost učenja, jezik i rasuđivanje.

Kod dementnih bolesnika često imamo loše liječenu bol, s tim da rizik za neodgovarajuće liječenje raste s intenzitetom demencije. Primjerice, poznato je da stariji bolesnici s karcinomom (stariji od 75 godina) dobivaju manje analgetika od mlađih, s tim da je tome pridonosilo i slabije kognitivno funkcioniranje.  

Osobe u uznapredovalom stadiju demencije s prijelomom kuka dobivaju bitno manje opijata od onih koje su kognitivno intaktne. Zanimljivi su rezultati istraživanja prema kojima je pojavnost uzimanja analgetika znatno manja kod bolesnika s Alzheimerovom demencijom od onih s vaskularnom demencijom, što se povezuje s većim oštećenjem  komunikacije kod Alzheimerove demencije. 

Važno je spomenuti da bol može biti izolirani simptom u sklopu perzistirajućeg sumanutog poremećaja, što je važno prepoznati s obzirom na terapijske intervencije. Bol kao simptom često je prisutna i kod bolesnika sa somatoformnim poremećajima, osobito kod onih s hipohondrijskim preokupacijama, kao i kod bolesnika s različitim poremećajima spavanja.  

Multidisciplinarno i sveobuhvatno 

S obzirom na to da je kronična bol psihosomatski poremećaj, psihoterapijske intervencije trebaju biti sastavni dio terapije radi smanjenja boli i pridruženih psiholoških smetnji.  Klinička praksa i rezultati brojnih istraživanja upućuju na učinkovitost psihoterapijskih intervencija u liječenju ovih bolesnika.  Uspješno liječenje kronične boli ovisi o prikladnoj primjeni terapijskih intervencija prilagođenih individualnim potrebama bolesnika.

Najbolji pristup u liječenju bolesnika s kroničnom boli svakako je multidisciplinarni, s detaljnom zajedničkom procjenom oboljeloga, formulacijom slučaja i određivanjem terapijskog plana.  

Autor:  dr. sc. Marijana Braš, dr. med., spec. psihijatar, Klinika za psihološku medicinu KBC-a Zagreb, Preuzeto sa: T-portal/časopis Vaše zdravlje/ 12.10.07.

Uppt, listopad 2009.