SLADOLED – VIŠE OD LJETNE SLASTICE
U ova vruća vremena, kada tražimo utočište u hladu, mnogi od nas spajaju ugodno s korisnim uživajući u raznovrsnim okusima i varijantama sladoleda, koji osim što nas hladi, osvježava i krijepi. Stoga je zanimljivo znati da sladoled nije samo proizvod moderne industrije od vremena rashladnih uređaja, već mu porijeklo seže i do nekoliko tisuća godina unazad. Neki od starih zapisa upućuju na to da sladoled potjeće iz Kine kada se pripremao u obliku ledenog napitka od raznih voćnih sokova i snijega, a tek kasnije se počelo koristiti i mlijeko.
Pouzdano se zna da su stari Rimljani također uživali u hladnim slasticama načinjenim od raznovrsnih smjesa koje su se čuvale u amforama i hladile u moru. Ne kaže se uzalud da je sladoled kraljevska slastica jer je upravo engleski kralj Charles I. jednom prilikom na diplomatskom primanju kao potpuno novu hladnu slasticu svog francuskog kuhara poslužio sladoled. Recept je dugo ostao tajnom, unatoč zanimanju brojnih uzvanika. Međutim, nakon svrgnuća kralja Charlesa I. 1649. godine, „tajanstveni“ recept ipak je otkriven i proširio se po ostalim europskim dvorovima.
Sa nutritivnog stajališta, sladoled je namirnica velike nutritivne vrijednosti. Većina službenih tablica svrstava ga u skupinu mlijeka i mliječnih proizvoda, međutim u najnovijoj klasifikaciji grupa hrane i hrane za životinje smješten je u zasebnu grupu: sladoledi, uključujući ledeni pripravak sa šećerom, vodom, aromom voća, dodatkom jaja, mlijeka..., što ukazuje na veliki broj različitih vrsta sladoleda, pri čemu ih dijelimo na mliječne i krem sladolede, zatim zamrznute mliječne, vodene i voćne deserte koji, ovisno o vrsti, još mogu sadržavati različite dodatke, te sladoledi za dijabetičare. Samim tim sladoledi imaju i različitu kalorijsku vrijednost. U 100 g sladoleda koji sadrži 8% masti ima oko 200 kcal, međutim s povečanjem udjela masnoća raste i kalorijska vrijednost, a isti je učinak ako se dodaju čokolada, lješnjaci, karamel ili neki drugi sastojci. Voćni sladoledi nešto su niže energetske vrijednosti, ali zato bogatiji vitaminima. Stoga, ukoliko postoje problemi sa povećanom tjelesnom masom, treba voditi računa o izboru sladoleda.
Sa stajališta tehnologije proizvodnje sladoleda važno je znati nekoliko stvari. Sladoledi se proizvode od emulzije masti i proteina uz dodatak šećera, emulgatora, boja i aroma, a zamrznuti deserti se proizvode od vode i šećera uz dodatak ostalih tvari slično kao i kod sladoleda. Kod proizvodnje mliječnih sladoleda, krem sladoleda, ali i zamrznutih deserata mogu se koristiti i jaja, a budući da je sladoled sam po sebi lako kvarljiva namirnica, posebice za ljetnog vremena, potrebno je voditi računa o tome gdje ga kupujemo, pa čak ako je moguće i kako je proizveden, kako bi što je moguće više smanjili rizik od bolesti koje su povezane sa ovom delicijom. Moderna tehnologija proizvodnje sladoleda isključuje uporabu sirovih jaja, te tako smanjuje rizik od bolesti. Sam tehnološki postupak sastoji se u tome da se smjesa homogenizira, a zatim da se postigne idealna ravnoteža sve tri faze: tekuće, krute (kristali leda) i plinovite (mjehurići zraka).
Naposlijetku, istraživanjem koje je objavljeno u časopisu „Food Engineering & Ingredients“, provedenom na Institutu za psihijatriju u Londonu dokazano je da sladoled od vanilije ima trenutačni učinak na djelove mozga za koje je dokazano da reagiraju na okuse koji uzrokuju osjećaj užitka.
Autor: Andrea Gross-Bošković, dipl.ing.
Hrvatska agencija za hranu
www.hah.hr/zanimljivosti/objavljeno 28.07.2006.
Preuzeto za Web Udruge, kolovoz 2008.
Još o sladoledu pogledajte na web stranici SAVJETI/Prehrana/Sladoled ja volim!