Prehrana

METABOLIČKI „SINDROM X“ I DEBLJINA

  • Ispis
Detalji
Objavljeno Ponedjeljak, 12 Listopad 2009 13:34
Hitovi: 4902

Termin METABOLIČKI SINDROM opisuje skup simptoma (bolesti), a najčešće manifestacije 4 najvažnija simptoma su: 

1.) androidni (muški) oblik pretilosti-pretilost gornjeg dijela tijela u obliku jabuke, za razliku     od ženskog tipa u obliku kruške;

2.) dijabetes tipa II-intolerancija glukoze;

3.) dislipidemija (povišeni trigliceridi, a smanjen zaštitni ili HDL kolesterol);

4.) hipertenzija-povišeni krvni tlak; 

Klinička važnost metaboličkog sindroma X je u tome da dovodi do povećanog rizika od kardiovaskularnih bolesti i preuranjene ateroskleroze. Danas se smatra da ovaj multipli poremećaj zahvaća između 20-30% populacije u srednjoj i starijoj dobi. U osnovi ovih poremećaje je poligenska sklonost, prekomjeran unos hrane i nedovoljno kretanja.  

1)    DEBLJINA

Prema statistikama 59% Hrvata ima prekomjernu tjelesnu težinu (gl.obilježja: premasna, preslatka i preslana prehrana)odnosno povećen unos rafiniranih ugljikohidrata i zasićenih masti što dovodi do povećane količine masnog tkiva u organizmu(dolazi do povećanja broja i veličine masnih stanica)  Prema raspodjeli masnog tkiva razlikujemo 2 oblika pretilosti: 

a) jabukoliki - mušk - centralni -masno tkivo je raspoređeno u predjelu gornjeg dijela trbuha, grudnog koša, vrata i lica: 

b) kruškoliki -ženski - masno tkivo je raspoređeno u području donjeg dijela trbuha, slabinski dio i butine-ekstremiteti. 

Centralna pretilost-označava se još i omjerom struk-bok

>0,90 za muškarce odnosno veći od 0,85 za žene (BMI>30 za oba spola). 

Opseg struka kod žena ne bi smio preći 88 cm , a kod muškaraca 102 cm. 

Mnoge studije su pokazale da pacijenti sa centralnim tipom pretilosti imaju povišenu sekreciju kortizola te niske vrijednosti spolnih steroida i hormona rasta što uzrokuje veće deponiranje masti(jače visceralne nego subkutane masti)Isto tako je dokazano da stres aktivira os hipotalamus-hipofiza –nadbubrežna žlijezda i da može uzrokovati hormonalne promjene povezane sa pretilošću. 

2) DIJABETES TIP II ili INTOLERANCIJA GLUKOZE

Ugljikohidrati u višku se u organizmu pretvaraju u neutralne masti što zahtijeva veće količine inzulina. U početku nastaje uvećanje beta stanica endokrinog pankreasa, a vremenom se one iscrpljuju i javlja se šećerna bolest. Debljina je dijabetogeni stres koji dugo traje. U 40 % dijabetičara postoji umjerena ili izražena debljina. Koronarna bolest srca je 2-5 puta češća u dijabetičara. Osoba sa nereguliranom šećernom bolešću u dužem periodu, za 1/3 povećava učestalost koronarne bolesti nego ona sa reguliranom šećernom bolešću.

Inzulin stimulira sintezu masti u masnim stanicama, a ako ga nema dovoljno(dijabetes),povećava se razgradnja mast, odnosno povećava se količina slobodnih masnih kiselina i triglicerida u krvi . 

3) DISLIPIDEMIJA Označava promjene u lipidnom statusu(porast vrijednosti triglicerida a pad vrijednosti dobrog-HDL kolesterola). Ranija formula za lipidni status 5-3-2-1 je modificirana. 

Vrijednost ukupnog kolesterola biti ispod 5 mmol/L 

Vrijednost LDL (kolesterol male gustoće ili «loš») po novom mora biti ispod 2,5 mmol/L

Vrijednost HDL (kolesterol visoke gustoće, zaštitni ili »dobri»)  mora biti iznad1 mmol/L za muškarce, odnosno iznad 1,2 za žene 

Trigliceridi - optimalno ispod 2 oko 1,7mmol/L 

Za osobe sa kolesterolom između 6-6,5 mmol/L može dijeta, a za one iznad tih vrijednosti koji uz to imaju još neki od navedenih simptoma metaboličkog poremećaja savjetuje se terapija lijekovima koji se moraju stalno uzimati (statini). Osobe sa povišenim trigliceridima moraju apstinirati od alkohola uz dijetu nalik dijabetičkoj(ukloniti sve slatko, med, smanjiti unos kruha i tijesta . 

Alkohol deblja jer 1 g .alkohola daje 7 kcal.  

4) HIPERTENZIJA ili POVIŠENI KRVNI TLAK

Četvrti je simptom ovog sindroma. 

Statistički podaci: 40 % stanovnika Hrvatske ima povišen krvni tlak, od toga se liječi 70%,a 11% se dobro liječi. Kod osoba koje nemaju rizik za KVB(kardiovaskularne bolesti) vrijednosti normalnog krvnog tlaka trebale bi biti do 140/90 mmHg, kod dijabetičara ili kod osoba koje već imaju neki od rizičnih čimbenika za KVB poželjni tlak je 130/85 mmHg. Lijekovi za regulaciju tlaka se moraju uzimati stalno, a ne po potrebi. Potrebna je redovita kontrola.  Niži tlak osigurava bolju perfuziju i opskrbu tkiva kisikom, smanjuje se agregacija (sljepljivanje trombocita) i mogućnost nastanka ugruška, te usporava odlaganje kolesterola u žilama. 

U terapijskom smislu savjetuje se:

1.REDUKCIJA TJELESNE TEŽINE 5-10% ili 5-10 kg težine ima povoljan učinak na rizike krvožilne ugroženosti, isto tako ima povoljan učinak na čimbenike zgrušavanja krvi.Umjereni gubici tjelesne težine također izazivaju regresiju lezija na koronarnim krvnim žilama. Značajno smanjuju učestalost infarkta miokarda, ukupnu srčanu smrtnost i totalni letalitet.  

2. SMANJENJE UKUPNOG KALORIJSKOG UNOSA (hipokalorijska prehrana) na oko 1250 Kcal dnevnog unosa) osnovno je za postizanje poželjne tjelesne težine i predstavlja temelj  nemedikamentoznog liječenja metaboličkog sindroma X..U osnovi je promjena životnog stila, koja uključuje i svakodnevnu tjelesnu aktivnost. Bilo bi poželjno posavjetovati se sa liječnikom ili nutricionistom. Nepovoljni čimbenici okoline kao što su pušenje,uzimanje većih količina alkohola i stres mogu ubrzati kliničke manifestacije sindroma. Ako pretila osoba dnevno hranom unosi 500 Kcal manje, tjedno će izgubiti 1/2 kg, odnosno mjesečno 2 kg, što je zadovoljavajući ritam mršavljenja koji ne predstavlja rizik. 

3.DNEVNI PROGRAM FIZIČKE AKTIVNOSTI već nakon 6 tjedana dovodi do značajnog poboljšanja profila čimbenika rizika. Potrebno je najmanje ½ sata, odnosno optimalno 45 minuta kontinuirane tjelesne aktivnosti( prilagođene dobi i zdravstvenom stanju svake osobe)Ukoliko je medikamentozna terapija neophodna ne smije izazivati nikakve neželjene metaboličke nuspojave. Za veoma teške slučajeve debljine(BMI>40) primjenjive su invazivne metode, odnosno kirurško liječenje. Terapija u svakom slučaju mora ići paralelno na više kolosijeka i biti upućena na svaki pojedini uzrok sindroma.  

Autor:  Dr. med. Slađana Divković, dopredsjednica Udruge / Članak objavljen u časopisu Zdrav život, 2007.