Djeca

PREVENCIJA DEBLJINE POČINJE U DJETINJSTVU

Detalji: Objavljeno Subota, 10 Studeni 2007 02:27; Hitovi: 7916

dr.sc. Josip Grguric, dr.med.

Razvijeni svijet krenuo je u novo tisućljeće s novim zdravstvenim problemima, među kojima je i prekomjerna težina. Problem se svrstava uz bok s infekcijama i pothranjenosti u zemljama u razvoju.

PREVENCIJA DEBLJINE POČINJE U DJETINJSTVU

Prvi kilogram viška

Razvijeni svijet krenuo je u novo tisućljeće s novim zdravstvenim problemima, među kojima je i prekomjerna težina. Problem se svrstava uz bok s infekcijama i pothranjenosti u zemljama u razvoju. Broj osoba s prekomjernom težinom i dalje se povećava te je 1998. godine Svjetska zdravstvena organizacija tu pojavu označila globalnom epidemijom.

Prof.dr.sc. Josip Grgurić, dr.med.

Podaci govore da je debljina postala velik zdravstveni problem i hrvatskoga pučanstva. Radi se o pojavi koja je u svijetu u sve većem porastu pa se mogu očekivati dalji nepovoljni trendovi ako se ništa ne poduzme. Što se tiče stanja uhranjenosti djece u Hrvatskoj, vrijednosti indeksa težine za visinu pokazuju da povećanu tjelesnu masu ima 10,5% školske djece, a 3,8% djece je pretilo.

KRITERIJI ZA OCJENU DEBLJINE

Kada roditelji govore o težini svoga djeteta, onda obično procjenjuju dijete na temelju izgleda i uobičajenih estetskih mjerila prihvaćenih u društvu. Naravno, u medicini želimo pojave objektivizirati i primarno mjeriti. U mjerenju stanja uhranjenosti služimo se: masom tijela, visinom, opsegom nadlaktice te mjerenjem debljine kožnih nabora. Svim tim mjerenjima želimo utvrditi količinu masnoga tkiva. Kožni nabor pokazuje količinu masnoga tkiva, ali samo na ograničenom mjestu tijela, pa je potrebno više mjerenja na različitim dijelovima tijela, s obzirom na različitu distribuciju kod pojasastog ili centralnog tipa debljine..

U našoj praksi, kao i u drugim zemljama, za ocjenu debljine primjenjuje se indeks tjelesne mase koji se dobije mjerenjem mase tijela u kilogramima i ta vrijednost podijeli se s kvadratom visine u centimetrima. Taj način mjerenja prihvatila je i Svjetska zdravstvena organizacija, pa je to danas standardizirani način za međunarodne usporedbe. Indeks tjelesne mase ovisan je o spolu i dobi pa apsolutni ITM kod djece i mladih nije dobar parametar za klasifikaciju prekomjerne težine i debljine. Stoga se kao bolji navodi relativni ITM, ili korištenje centila ovisno o dobi i spolu.

DEBELO DIJETE - DEBELI ODRASLI?

Za djetinjstvo je karakteristična tzv. hiperplastična faza, a to znači da u tom periodu dolazi do umnažanja masnih stanica te se taj proces nastavlja do odrasle dobi. Ta činjenica, o umnažaju masnih stanica u djetinjstvu, dovela je do teorije da bi prekomjerni broj umnoženih masnih stanica određivao kasniju sklonost debljini. Ideja da je debljina determinirana u dojenčadi, brojem masnih stanica, nije više održiva jer debelo dojenče često ne postaje debelo dijete. Međutim, debljina u dobi od 13 godina dobar je pokazatelj za odraslu debljinu, a razdoblje između 7. i 12. godine najpovoljnije je za poduzimanje preventivnih programa.

Rizik debele djece da postanu debeli odrasli dva puta je veći od rizika djece koja nisu debela. Isto tako, 1/3 djece debele u predškolskoj dobi postaju i debeli odrasli, a u školskoj dobi jedna polovica debele djece postaju debeli odrasli. Očito je da se korelacija debljine djece i debljine odraslih povećava s odrastanjem.

Razmatranja obično idu u pravcu utvrđivanja u kojoj mjeri debljina djece uvjetuje debljinu odraslih. Međutim, iz praktičnih razloga interesantna je obratna teza, odnosno, u kojoj mjeri debeli roditelji određuju debljinu djece? Dijete debelih roditelja u velikoj mjeri će imati njihov obrazac razvoja debljine. Taj odnos čini se da je u vezi s dobi djeteta.

Postavlja se, naravno, pitanje u kojoj mjeri utječu genetski činitelji? Mnoge studije, posebno na blizancima i usvojenoj djeci, podržavaju teoriju o značajnom utjecaju nasljednog faktora. Studije na obiteljima pokazuju da nasljedna komponenta utječe na ITM u omjeru 30 do 50%. Nema usuglašenih pokazatelja o tome da li više na to utječe majka ili otac. Međutim, familijarna agregacija debljine primjećuje se i kroz tri generacije, znači povezanost debljine djedova i baka s težinom njihovih unuka.

Neke studije pokazuju da je familijarna povezanost debljine posljedica određenih obrazaca ponašanja u jednoj obitelji, gdje zajedničke prehrambene navike ili fizičke aktivnosti određuju i stanje uhranjenosti njihovih članova. Pored toga, na stanje uhranjenosti djeluju i socijalno-ekonomski čimbenici. Postoji čvrst odnos između socijalno-ekonomskog statusa djeteta i adultne debljine.
Pokazalo se da je debljina češća u nižim, socijalno ugroženim slojevima. Pregledni radovi o debljini uglavnom naglašavaju multifaktorski koncept debljine, čime nastoje povezati genetske čimbenike, prehrambene navike i fizičku aktivnost u nastanku debljine.

PREVENCIJA DEBLJINE U DJETINJSTVU

Nalazimo se pred velikom epidemijom debljine. Logičan slijed javnozdravstvenih razmišljanja ide u pravcu poduzimanja preventivnih programa. Na nesreću, debljina je teško preventibilna jer se radi o višeznačnom problemu, koji je uvjetovan nasljednim faktorom, socijalnim uvjetima, stilovima života, posebno prehrambenim navikama i stupnjem tjelesnih aktivnosti te odgojnim elementima.

U mnogim zemljama gdje je problem prepoznat programi su više usmjereni prema terapeutskom nego prema preventivnom pristupu. Takav koncept posebno podržava farmaceutska industrija, dok se preventivni programi ne prepoznaju jer su u tome potrebna ulaganja na dugi rok, sa često neizvjesnim rezultatima. Pored toga, kad se radi o debljini u djece, razmišljanja idu u tom smjeru da će se razvojem stanje promijeniti, a moguće komplikacije povezane s debljinom tek su nešto što će se možda dogoditi u daljoj budućnosti.

Iako je Svjetska zdravstvena organizacija formulirala debljinu kao globalnu epidemiju, koju je moguće prevenirati, činjenica je da danas u svijetu nedostaje dobro strukturiranih preventivnih programa, posebno za djecu i mladež.Univerzalna prevencija ima za cilj stabilizirati situaciju u vezi s debljinom u jednoj zajednici, po mogućnosti smanjiti incidencije i prevalencije pojave debljine u zajednici. Ujedno se prihvaća koncept da tretman debljine u djetinjstvu prevenira debljinu u odrasloj dobiNažalost, danas u svijetu ne postoji koncenzus o zdravoj prehrani.

Postoji puno napisanih knjiga i različitih prehrambenih savjeta, često vrlo divergentnih, teško ostvarivih, jer ne uzimaju dovoljno u obzir socijalne i lokalne mogućnosti ljudi u nekoj zajednici. Upravo u tom segmentu, u definiranju zdrave prehrane, potrebno je veće uključenje zdravstvenih djelatnika, posebno nutricionista.Zemlja koja ima najviše izražen problem debljine u djetinjstvu kao što je SAD, usprkos prepoznavanju da je to težak zdravstveni problem, čini se da nije dovoljno ulagala u istraživanje o etiologiji, tretmanu, a posebno prevenciji pretilosti u djece, za razliku od odraslih.

Pledira se da javni i privatni izvori izdvajaju više za ta istraživanja. Što se tiče prevencije u djetinjstvu, svi programi trebaju biti usmjereni prije svega prema obitelji, školi i javnim medijima.S obzirom na to da je debljina učestalija u pojedinim obiteljima, potrebno je usmjeriti zdravstvenoodgojne mjere prema takvim obiteljima kako bi se, osim nasljednog faktora, pažnja usmjerila na prehrambene navike i mjere tjelesne aktivnosti. Škola bi trebala putem nastavnika pomoći u zdravstvenoj edukaciji, ali i razvijanjem školskih kuhinja u praktičnom ostvarivanju zdrave prehrane.

Od okolišnih čimbenika koji pogoduju pretilosti, James ističe:Uloga zdravstvene službe u postupcima za smanjenje debljine Dobro organizirana i preventivno orijentirana zdravstvena služba nastoji svoje djelatnosti usmjeriti na rizična razdoblja i rizične grupe. Što se tiče prevencije debljine, danas je poznato da postoje određena rizična razdoblja za nastanak debljine.

Periodi u životu za kasniji nastanak debljine:

Trudnoća
Prirast težine u trudnoći usko je vezan s prehranom majke, a jedno i drugo s težinom djeteta. Mnogo je studija pokazalo da trudnice s prekomjernim porastom težine rađaju znakovito težu djecu od onih s normalnim prirastom na težini.

Dojenje
Majke koje prekidaju dojenje imaju manju mogućnost gubitka težine. Ujedno, djeca koja se duže doje imaju manju mogućnost da kasnije budu debele osobe.

Dijete od 5 do 7 godina To je period povećanog stvaranja adipocita, nakon perioda predškolskog djeteta s reduciranim stvaranjem. Upravo taj period danas se smatra jednim od kritičnih za nastanak debljine s perzistiranjem u odraslu dob

.Adolescencija
To je period s povećanom autonomijom, koja je često povezana s iregularnim obrocima, promjenom prehrambenih navika i periodom inaktivnosti za vrijeme slobodnog vremena, kombiniranim sa psihološkim promjenama koje djeluju na povećanje depozicije masti, naročito kod žena.Zdravstvena služba ima dominantno mjesto ne samo u tretmanu debljine, već i u njezinoj prevenciji. Zdravstveni su djelatnici nezaobilazne osobe u kreiranju zdravstvenih preventivnih programa, ali i u njihovu provođenju.

Treba reći da su rani i učestali kontakti zdravstvenog osoblja najučinkovitija mjera u prevenciji debljine.Posebno je u tome značajna patronažna služba, usuglašena s primarnom zdravstvenom zaštitom u smislu adekvatnih savjeta o prehrani za vrijeme trudnoće, savjeta u vezi s dojenjem i vremenom za nadohranu te prehrambenim potrebama malog djeteta.

Za vrijeme trudnoće i dojenja ne smije se tražiti poduzimanje mjera za redukciju tjelesne težine; treba savjetovati mjere koje će osiguravati normalnu trudnoću i laktaciju. Prirast težine mora biti takav da ne dovede do komplikacija trudnoće.

Za djecu koja imaju prekomjernu težinu nije potrebno provoditi mjere za smanjenje težine jer će striktni dugoročni program, uz reduciranje tjelesne težine, imati implikacije na smanjenje rasta u visinu. Zbog toga je, primjerice, potrebno provoditi postupak da dijete s prevelikom težinom sa 7 godina dobiva na težini sporije od dobivanja u visinu, tako da s 12 godina dobije normalnu težinu za visinu.

To zahtijeva laganu restrikciju energetskog unosa, zamjenjujući slatkiše voćem te potičući tjelesnu aktivnost.Kad govorimo o tretmanu, pa i kampanji za prevenciju debljine, tada valja imati na umu da ona, pogotovo kod adolescentica, može dovesti do preusmjerenja prehrambenih poremećaja u smislu bulimije i anoreksije.

Zaključno možemo reći da je debljina kompleksna i slabo poznata bolest. Njezina etiologija povezana je s genetskim, biološkim i okolišnim čimbenicima. Zato je prilikom razrade preventivnih programa potreban širok pristup, s dugoročno usmjerenim nacionalnim programom.

Njega je potrebno razraditi i početi provoditi danas, jer će se čekanjem problem samo multiplicirati.

OTV EMISIJA - ČOVJEK I ZDRAVSTVENA KULTURA

Datum: 19. 01.2006.

Tema emisije: Prevencija debljine u dječjoj dobi

Gost: prof.dr.sc. Josip Grgurić, dr.med.

Voditeljica: Sonja Njunjić

Objavljeno/ Narodni zdravstveni list / Izlistano s interneta 16.01.2006.