Dijete

POZITIVNE PROMJENE

Detalji

Kategorija: Psihologija prehrane

Objavljeno Nedjelja, 18 Studeni 2007 18:08

Napisao/la Mirela Vidovic

Hitovi: 4515

Nekontrolirano unošenje hrane, iz raznoraznih razloga, glavni je i «dežurni krivac» pretjerane težine. Još ako je ta težina, kao što i uvijek jeste, neravnomjerno raspoređena od struka pa na više, onda je to zato «što smo prirodno takva»!

KAKO UNIJETI POZITIVNE PROMJENE U SVOJE NAVIKE? 

U vječitoj težnji za vitkošću i mladolikim izgledom, sve se veći broj osoba uključuje u borbu u kojoj se «ne biraju sredstva niti metode», jer ljudski je da živimo brzo, jedemo brzo, pa je logično i da želimo brzo i lako smršavjeti. Što nam to govori?  Mediji  i razni proizvođači angažirali su se u promoviranju određenih proizvoda, pojavili su se novi televizijski showovi koji propagiraju «brzo» gubljenje viška kila.

Slijediti neku dijetu (ili 'program jedenja', kako se to sada pomodno zove) postalo je gotovo imperativ. Istovremeno, postoci debelih i gojaznih ljudi neprestano rastu, ne pokazujući znakove posustajanja.  Sve više i više se stvara  velika «vojska» nezadovoljnih i frustriranih žena, koje stalno traže neki «lagani» način kako bi tu svoju situaciju riješile. Međutim, nema «čarobnog štapića». Nema «instant» rješenja! Ipak u svijetu je stalno sve više ljudi koje muči višak kilograma, a točno 95 % dijeta završava neuspjehom.

Zaključak? 

Nedavno istraživanje vezano uz prekomjernu tjelesnu težinu statistički je pokazalo porazne rezultate vezano uz psihološko prihvaćanje vlastitog izgleda.

·         76% žena neprestano razmišlja o svojoj težini i pribjegava raznim, u pravilu, neuspješnim dijetama;

·         86% žena je očajno svojim izgledom, ali apsolutno ništa ne pokušavaju da bi to riješili

·         samo 1% žena je zadovoljno svojim izgledom. 

Što nam to govori.? Naime, ovih 86% upravo radi nesigurnosti u svoj izgled i izgubljenog samopouzdanja linijom manjeg otpora prepustilo se inerciji i sjede pred TV i jedu – i to skrivajući se od svijeta. 

Kad govorimo o prekomjernoj težini, najčešće tražimo opravdanja kojima bi «sa sebe skinuli krivicu» tj. «nisam ja kriv što sam takav»!! Međutim, «krivci» kao genetika, problemi sa štitnomm žlijedom, hormonalni poremećaji, menopauza, smanjena mogućnost kretanja čine najmanji postotak razloga prekomjerne težine.

Nekontrolirano unošenje hrane, iz raznoraznih razloga, glavni je i «dežurni krivac» pretjerane težine. Još ako je ta težina, kao što i uvijek jeste, neravnomjerno raspoređena od struka pa na više, onda je to zato «što smo prirodno takva»! 

Međutim, još je teže ukoliko smo primjenjivali neku od djeta, koje nam se stalno nude,  a kile nikako da se smanjuju, jer mi bismo željeli  da  nešto što smo skupljali godinama ode brzinom munje»! To nas odvodi u začaran krug «hoću-neću», «baš me briga», drugi su krivi, nisam imala vremena za to - i u konačnici razočaranja i popuštanja. A nismo nimalo svjesni da je potdreba za hranom, kako bi stručnjaci rekli «profinjena interakcija između psihičkih signala, bioloških signala i okoline» tj. da razni transmiteri u našem mozgu, postaju naši «neprijatelji, a inače «s njima dijelimo sve – prijatelje, posao, obitelj, dobre i loše navike, sreću i veselje.»  

Tada najčešće svoje nezadovoljstvo i frustriranost obično riješimo onim radi čega smo i bili nesretni – ponovnim posezanjima za hranom koja nam onda postaje jedini prijatelj.

No, bez obzira na momentalne emotivne ili zdravstvene probleme, ovakovo psihički nestabilno stanje mogli bismo riješiti na dva načina: 

·         suočavanjem sa problemom (stresom, strahom itd.) i

·         rješavanje određene emocije 

 Međutim, razmišljajući o tome da prihvaćanjem sebe takvim kakvi jesmo, to bi bilo u redu, kada ne bi postojalo upravo ovih 86% žena koje se apsolutno ne prihvaćaju i dovode sebe u teške psihološke situacije, a o zdravstvenim problemima da i ne govorimo – a ništa ne poduzimaju. I dalje u krugu vječitog nezadovoljstva, tješeći se da su sretne,

ili možda jesu jer..... «usprkos hladnom jutru, ona se znojila i ruke su joj klizile dok je pokušala zakopčati suknju. Već duže vrijeme nosila je broj 46, ali to je trebala biti **«samo privremena mjera. Međutim, do trenutka kad je uspjela nekako zakopčati sako, bilo je dovoljno iscrpljena da bi se mogla ponovno pogledati. Mrzila je svoje tijelo. Teglila je toliko sala sa sobom, a stalno je osjećala da joj ne pripada. Prisilila se je da se pogleda u ogledalo prije odlaska. Očajna, zaključila je da izgleda grozno. Debela sam, shvatila je i obuhela ju je hladna strava. Više nisam samo lagano popunjena ili pomoalo debeljuškasta. Debela sam, zapravo!!»»»**

Koji su onda najčešći uzroci prekomjernog konzumiranja hrane, ili  da ne budemo grubi u izrazu «kompulzivnog prejedanja»»?   To su

1)       najčešće su emocionalni (75%) – strah, tjeskoba, depresija

2)       socijalni

3)       psihički – razne obiteljske i osobne traume

4)       situacijski – razni domjenci, rođendani i svečane prigode

5)       fiziološki – prakticiranje raznih dijeta i «yo-yo» efekt

6)       stres – najčešće posljedica radnih obaveza

7)       dosada – nedostatak bilo kakvog zanimanja za nešto drugo

8)       nedostatak komunikacije na svim razinama.

 Međutim, nagle promjene preko noći, u svemu, a tako i u promjeni prehrambenih navika, usko su povezane uz sociološke momente kao što su dom, obitelj, posao, koje također moramo uključiti kako bi nam dali podršku s jedne strane, a naša novostečena saznanja o važnosti prehrane za naše zdravlje, s druge. Na taj način, naše odluke imat će manju «težinu» i bit će nam lakše suočiti se s njima!! 

Slijedom navedenog, postoji niz raznih savjeta i prijedloga kako bi neke od prethodno navedenih problema mogli spriječiti, riješiti ili barem ublažiti, ovisno o osobnom angažmanu svakog od nas:potrebno promijeniti način i uzrok da svoje psihofizičko stanje poboljšamo ili odagnamo negativne uzroke

 – osvijestiti kako se osjećamo, prepoznati emotivne «trigere» koji nas tjeraju da posežemo za hranom –  primjeniti važna 5 «S» :

pronaći samomotivaciju,

postići samokontrolu,

samodisciplinu,

postići samopoštovanje,

a sve zajedno će nam podići samopouzdanje!! 

Svoje emocije je najbolje izricati na različite načine, a jedan od najboljih je – komunikacija. Također dobro je:

·         negativne emocije, kao što su bijes, ljutnja, inat – najbolje je kompenzirati jednom od tjelesnih aktivnosti – moj prijedlog najbolje otići šetati, trčati – u svkaom slučaju sportom izbaciti negativnu energiju;

·         izreći ili pokazati ono što nas zanima – nastojati biti kreativan na svim poljima – raditi i izabrati stvari koje nas zaista vesele i čine nam zadovoljstvo, a nisu vezane uz hranu – nešto što će biti osobni izražaj (šetnja s prijateljicom, čitanje dobre knjige, upisati se na satove plesa)  – pogledajte «Ples sa zvijezdama» i sl.

·         napraviti nešto što smo naumili, ispuniti plan, preuzeti kontrolu – jer ništa ništa toliko pozitivno na nas ne djeluje kao osjećaj vlastitog uspjeha;

·         raditi na pronalaženju samoidentiteta - osluškivati govor svog tijela i ojačati samopouzdanjene postavljati si tuđa mjerila za svoj cilj – promjeniti sebe – jer svi smo mi posebni na svoj način

·         ne sumnjati u svoje mogućnosti – procijeniti koliko, kada i što možemo učiniti;

·         ako nas netko primjeti, ne odmah pomisliti da je to radi toga što imamo nekoliko kila više, možda smo danas posebno zadovoljni i lice nam zrači,

jer naša Tara, nesretna zbog svoje težine, ipak je pronašla način da nađe opravdanje jer...»jedina utjeha je bilo promatranje seksi i otkačenih cipela. Cipele su bile prijateljice debelih djevojaka. Cipele su izgledale lijepo čak i onda kada bi se ostalo otiško k vragu. I maskara je imala smisla kao taktika za skretanje pažnje. Zanimljiv nakit, lude torbice i šminka sve je to bilo FAKTOR GU GLEDAJ. Plave šiške su bile isto tako dobre kao i bilo što drugo da odvuku pogled od njezina okrugla trbuha!!»

·         društvu se (ponajprije svojoj okolini) nastojati asertivno nametnuti svojim kvalitetama i vrijednostima, a ne bježati u osamu i «tamaniti» ogromne količine hrane,

jer  **«znala je gdje leži njezina slabost. Ne bi smjela. Nikada neće biti mršava ako bude jela kremšnite. Ali, nije mogla izdržati. Dok je gledala u svijetložutu kremu, na trenutak je spoznala istinski užitak!!! Nekoliko sekundi kasnije, kada je kremšnita bila samo sjećanje, pojavila se grižnja savijesti. Kako je mrzila samo sebe zbog slabosti!!»»*

* *

Naravno svi ovi savjeti sami po sebi ne mogu polučiti rezultate sve dok osobe s prekomjernom težinom ne riješe neke svoje osobne probleme, te prihvatiti činjenicu da ne smiju podlijeći komercijalizaciji religije vitkosti pod svaku cijenu – brze dijete – mršavi i lijepi. 

Opasno je poistovjećivanje sa nekim ili nečim, jer čim izgubimo osobnost – utapamo se u moru svih ostalih i po ničem nismo više posebni.

Samo smo mi, i inaš vlastiti izbor što ćemo učiniti sa sobom, samo naša upornost da postignemo nešto što smo zaista odlučili, to je ono što je trajno i na čemu kvalitetno treba raditi – stvarati vlastiti stil našeg življenja.

UPPT/pripremila: Mirela Vidović, studeni 2007.

 Izvori podataka:

Kako promijeniti svoje prehrambene navike?

 Dubravka Gec Alapić, T-portal,lipanj 2006.

Tekstovi Udruge za prevenciju prekomjerne težinePredavanje:

 «Psihološki uzroci nastanka prekomjerne težine» - predavač dr. Andrea Jambrošić-Sakoman,

Udruga za prevenciju prekomjerne težine, 9.9.2005.g.